Čovjeka kojeg su te osobe opljačkale najviše ljuti to što je protiv prevaranta dignuta optužnica, a protiv časne sestre nije, iako mu je upravo ona "držala ljestve" dok je on krao.
Svoje žrtve Zlatko Čajko birao je u crkvenim krugovima, ali i među bližom rodbinom, prvim susjedima i dugogodišnjim obiteljskim prijateljima. Novac je izvlačio u ime projekta gradnje doma za nezbrinutu djecu koji se trebao podići u sklopu samostana i potom je nestao. Ali, još je gore što je novac izvlačio i iz samostana i to uz blagoslov časne sestre.
Herman Vukušić i njegova obitelj ostali su bez milijun i 268 tisuća kuna jer ih je prevario Čajko, čovjek koji im je predstavio plemenit plan izgradnje doma za nezbrinutu djecu u karmelićanskom samostanu. To nije jedina njegova prijevara. Svojim je planovima, poput plana za gradnju staze za Formulu 1, oštetio još bar 20 ljudi, tvrdi Vukušić.
Novac iz samostana Čajko je izvukao uz pomoć časne sestre
Novac je tražio od rodbine, prijatelja, poznanika. Radio je to kako bi izdržao dok ne stigne kredit ili kakav drugi novac za projekt koji nikada nije ostvaren. Isto je učinio i s gradnjom dječjeg doma u karmelićanskom samostanu.
"Ja sam diplomirani ekonomist i nije bilo sumnje u taj projekt jer su dokumenti bili takvi da je to bilo neupitno", rekao je Vukušić.
Tim više nije bilo sumnjivo jer je Čajkova tvrtka G.N.Z potpisala ugovor s karmelićanskim samostanom u Hrvatskom Leskovcu pa mu je Vukušić dao novac. Međutim, novac iz Vatikana nikada nije stigao, a dom nije izgrađen.
I to bi bila klasična prijevara da je završilo samo na nestanku Vukušićevog novca. Međutim, Čajko je iz samostana fiktivnim fakturama, pa čak i bez njih, izvukao pozamašnu svotu. Te račune, za dom koji nije izgradio, plaćala mu je poglavarica.
Ekipa Provjerenog je još prije dvije godine htjela razgovarati s časnom sestrom Milicom Kristinom Pišković, ali ona s novinarima nije htjela kontaktirati.
Presude nema ni nakon pet godina sudskih procesa
Cijela stvar završila je na sudu i proces traje već pet godina. Sve je vještačeno, sudionici su nekoliko puta svjedočili, a dokazi su predani. Jedino što nedostaje je presuda.
Vukušića još više ljuti to što nema ni optužnice protiv poglavarice, sestre Kristine jer i ona mu je u prijevari, pa i gotovo cijela njegova obitelji, "držala ljestve", tvrdi Vukušić.
"Osim za Zlatka Čajka, ja sam već u istražnom postupku dao dokumentaciju i za sve ostale sudionike praktički organiziranog kriminala: za tatu Josipa, četvero odrasle djece, suprugu Zrinku i za Milicu Kristinu Pišković", rekao je.
No, tvrdi Vukušić, ta dokumentacija je završila u istražnom predmetu koji nosi naziv "ograničeno". Drugim riječima, malo tko ima uvid u njega.
"Državni odvjetnik koji vodi taj postupak, koji je vodio istragu i zastupa nas na sudu pospremio je dokumetaciju dokaza za kaznena djela svih njih, a posebno za Milicu Pišković", ispričao je Vukušić.
Dokumenti koji dokazuju da je časna sestra upletena u prijevaru
Zašto državni odvjetnik – koji zastupa i Vukušićeve interese i uspješno okončanje spora države protiv Čajka – dokaze koji dokazuju krivnju nije uvrstio u sudski spor, već ih u zasebnom predmetu vodi pod tajno? Vukušić je nakon duge borbe dobio pristup njima i s podijelio ih s ekipom Provjerenog, iako mu za to otkrivanje tajne prijeti kazna.
"Odajem tajnu i mogu biti kazneno progonjen, odajem tajnu da je državni odvjetnik, koji zastupa nas u kaznenom postupku, čuvao te dokaze kao tajnu punih pet godina", rekao je.
Vukušić tvrdi da su ti dokumenti dokaz da Čajko nije sam izvlačio novac, nego da je karmelićanski samostan u Hrvatskom Leskovcu za izgradnju doma za nezbrinutu djecu dobio donacije od karmelićanki iz Njemačke i Nizozemske.
"Dajem iznos od 100.000 eura kao donaciju za gradnju 'Kuće Sv. Josipa za nezbrinutu djecu'", "45.000 eura za sanaciju dječjeg doma Sv. Josip u Hrvatskom Leskovcu. Novčana donacija je humanitarne naravi i ne može se u druge svrhe upotrijebiti", samo su neke od izjava koje je Vukušić pokazao.
U to doba oslobađao se od poreza pa je sestra Kristina otišla u Poreznu upravu i tamo potpisala da pod materijalnom i moralnom odgovornosti da će novac, kako piše u dokumentima koje je Vukušić pokazao, "biti upotrijebljen za materijalne potrebe i gradnju novog dječjeg doma Kuće Sv. Josipa za nezbrinutu djecu. Sve će biti upotrebljeno za ovu humanitarnu svrhu."
Novac je potom isplaćivan Čajkovoj tvrtki. Prvo mu je isplaćeno 200.187 kuna s donacijskog računa za izgradnju doma. U opisu plaćanja naveden je ugovor, a sredstva su bila za projektnu dokumentaciju.
I sama računovotkinja samostana u svom svjedočenju na sudu rekla je kako se za svaku transakciju morala konzultirati s poglavaricom, sestrom Kristinom, a u opise plaćanja je pak pisala ono što joj je Čajko rekao.
Međutim, za gradnju doma nije postojala ni građevinska dozvola, a kamoli išta drugo. Ipak, uplate su nastavile stizati na račun tvrtke koja, čini se, po pitanju izgradnje doma nije radila ništa. Od sto tisuća eura iz Nizozemske, 500 tisuća kuna završilo je na računu Čajkove tvrtke. Sav taj novac on je u 67 odlazaka u banku podignuo s računa.
Časna sestra je potvrdu o donaciji dobila šest godina nakon što je novac potrošen
U pet godina, koliko traje sud protiv Čajka, sestra Kristina je od početne tvrdnje da Čajko nije ispunio obveze iz ugovora došla do tvrdnje da su "početni radovi, dogovoreni spomenutim ugovorom, započeti prema planu, a daljnje uplate tijekom 2008. godine vršile su se kao predujam, tj. avansna sredstva i za njih nam nisu bile izdane fakture."
Također je potvrdila da je 2008. godine stigla donacija iz Nizozemske od 100.000 eura.
"(Ta) smo sredstva, između ostalog, proslijedili na račun tvrtke G.N.Z. i to upravo za plaćanje radova na Križnom putu, parkiralištu, pristupnoj cesti, uređenju gospodarske zgrade te rashladne komore", rekla je.
Ekipa Provjerenog i ovog je puta pokušala kontaktirati časnu sestru, ali je i preko maila i preko telefona stigao odgovor da je "sestra Kristina odsutna".
Kako bi sebe oprala, tvrdi Vukušić, Kristina Milica Pišković je opravdanje za trošenje donacijskog novca ishodila iz Nizozemske i donijela na sud. Međutim, iako je potvrdu da se donacija od 100.000 eura može koristiti u druge svrhe sestra Kristina dobila od nizozemske poglavarice, učinila je to šest godina nakon što je novac utrošen.
"Mene ne vodi inat, nego znanje da smo na najodvratniji način prevareni"
Vukušić je ogorčen jer nije podignuta i kaznena prijava protiv sestre Kristine, već je sve ovo stavljeno pod oznaku ograničenog pristupa i tako u DORH-u stoji već pet godina.
Nevjerojatno je i da karmeličanski samostan nije tužio Čajka, već je poglavarica na sudu rekla da u to nisu htjele ulaziti zbog sudskih troškova.
"Duboko se nadam da će pravda na koncu doći. Da u to ne vjerujem, ne bih ovo radio. Mene ne vodi inat, gnjev, ljutnja, nego znanje da sam u pravu i da smo na najodvratniji način prevareni", rekao je Vukušić.
Dokumenti koje je iznio mogli bi riješiti spor protiv Čajka, ali se državni odvjetnik, koji zastupa državu i Vukušća, protivi da se oni čitaju na sudu. Isti ih državni odvjetnik pet godina drži u ladici, tvrdi Vukušić. Zašto to radi, pita se, ako je zakon jednak za sve?
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr