Na obuci umjesto školske eksplodirala prava bomba, država mu oduzela odštetu: "Uđem da ga uzmem za ruku, bio je spaljen do pasa"

Prije 30 godina u učionici vojarne u centru Zagreba Nihad i još osmero vojnika zadobili su teške za život opasne ozljede.

Umjesto školske pokazne bombe u ladici njihova poručnika nalazila se prava bomba, koja je tijekom vježbe eksplodirala.

Nihad Lišinović sjedio je u prvoj klupi. Sa samo 24 godine postao je 90-postotni invalid, gotovo slijep, s tijelom punim gelera.

Ležao je na Rebru. On i još osmero vojnika koji su taj dan sjedili u Vojarni kralj Tomislav i prolazili obuku za deaktivaciju bombe.

Njegova supruga Senija Lišinović prisjeća se tog vremena. "To su bile velike povrede, krvarenje u mozgu. Uđem da ga uzmem za ruku, pošto je imao tufere na očima, na oba oka, bio je spaljen do pasa, pun je gelera bio, koža crne boje", prisjeća se Senija. "Povađeni su geleri i sve ostalo. Desno oko je uništeno i tu su malo sanirali. On je imao i reanimaciju kad je došao u bolnicu", kaže supruga.

"I onda po glavi mi se vrtjelo, neće nikad vidjeti, neće svoje dijete gledati kako odrasta. Jednostavno. Vidjeti pa živjeti u mraku, to nije baš lako", govori kroz suze.

O okolnostima nesreće tada nije bilo vremena razmišljati. Kako je pričuvni vojnik nakon završetka rata s još osam kolega stradao u učionici? I zašto je u ladici zapovjednika umjesto školske pokazne bombe bila prava, koja je na kraju i eksplodirala, pitanja su koja će se uskoro sama nametnuti.

Republika Hrvatska priznala je odgovornost i isplatila odštetu, da bi samo šest mjeseci kasnije tu istu odštetu tražila natrag. I otad počinje pravna bitka s državom za koju se borio i zbog koje je nastradao.

U međuvremenu Nihad je preminuo. A njegova djeca naslijedila su njegov dug. Danas, nakon više od dvadeset godina, stigla je ovrha teška 116 tisuća eura, a obitelj bi mogla ostati i bez jedinog doma.

Priču donosi reporterka Provjerenog Nikolina Cetinić.