Na trećem katu trešnjevačkog doma umirovljenika, iza vrata sobe 247 stanuje jedna sasvim posebna priča. Za neke možda neočekivana, ali ona prava. Ljubavna.
Tijela ih izdaju, ali Božica (80) i Slavko (81) su u glavi ne stariji od četiri banke, ističu s ponosom. U domskoj sobici od dvadesetak kvadrata uživaju u hobijima.
Da osamdesete ipak neće dočekati sami, tada nisu mogli ni zamisliti. Božica, inače psihologinja koja je cijeli radni vijek provela kao viši inspektor za informatiku, bila je više od 30 godina u sretnom braku. Nisu imali djece, a mirovini su se itekako veselili.
"Ja sam taman 2002. u mirovinu otišla i sad smo mi planirali što ćemo. Imali smo pčele u Podravini, imali smo ranč, vinograd i jako lijepo nam je bilo i planirali smo što ćemo kad smo oboje u mirovini i onda se dogodilo to. Govoriti o tome je jako teško, to je strašan udarac", prepričava gospođa Božica.
Njezin prvi suprug otišao je naglo, nakon teške bolesti koja ga je, kako kaže, pojela u manje od godinu dana. Slavkova je supruga pak bila srčani bolesnik i na kraju preminula od moždanog udara.
"Ja sam bio udovac nekoliko godina i teško mi je kao muškarcu živjeti sam. Kažu da žene to lakše podnose. I vjerujem da je tako", prepričao je gospodin Slavko. A sada, kaže Slavko, vjeruje i u ljubav na prvi pogled.
2006. godine Hrvatska je na svjetskom nogometnom prvenstvu u Njemačkoj igrala protiv Brazila, a njih su se dvoje našli u istom kafiću prateći TV prijenos. Hrvatska je izgubila, ali je Slavko iste večeri dobio jackpot života.
Slavko je pio kavu za šankom i ponudio se da počasti Božicu i njezino društvo. "I tako i bi. Tu je simpatija već bila, odmah", prepričava, a gospođa Božica dodaje da su se odmah pojavili leptirići.
A onda se nema što čekati. Posebno kada prebaciš šezdesetu. Upoznali su se 13. lipnja, a vjenčali se u studenom iste godine.
To je potez na koji se u Hrvatskoj samo prošle godine odlučilo 568 ženika i 317 nevjesta starijih od 60 godina. Zanimljivo je istaknuti da je od toga broja 95 ženika i 23 nevjeste bilo starije od 75 godina.
U prosjeku muškarci danas u brak prvi put stupaju s 31,7 godina, a žene s 29,3 godine. 1960. u brak se ulazilo šest do sedam godina mlađe nego danas. Svaki četvrti završi razvodom, a to što mu kao instituciji pada popularnost Božicu i Slavka nije obeshrabrilo.
Ma koliko odlučni bili ipak su strahovali od reakcije okoline, ali i obitelji. Udajom za Slavka Božica nije dobila samo novu ljubav nego i kćer, unuke, novu obitelj. One kojima se veseli i s kojima je izgradila poseban odnos pun ljubavi i poštovanja.
No srce nikad ne zaboravlja.
"Postoje izreke - nikad više, samo jedna ljubav u životu. Ja mislim da prvo imaš više ljubavi u životu, različite ljubavi u životu, a imaš i tu pravu ljubav, također ju možeš imati. Ti nisi zaboravio onu osobu, ti nisi zanemario. Ti nisi umanjio vrijednost onog što si prije imao. To je isto bila jako velika stvar i jako vrijedna stvar i jako sam tužna što je to prestalo i što je to prekinuto tako jer mi je moglo biti jako lijepo. Ja sam sad otkrila još jedan život u kojem mi je isto lijepo. i ja to priznam i želim da se zna", govori gospođa Božica.
Kao i to da se njih dvoje baš nikada ne porječkaju pa ni oko toga tko će imati nadležnost nad daljinskim upravljačem. Njima je kažu, jednostavno lijepo i više od toga u životu si ni ne žele.
Više pogledajte u videoprilogu reporterke Provjerenog Maje Medaković.
This browser does not support the video element.