Navikli smo gledati USKOK-ove istražitelje pred raznim institucijama, kućama hrvatskih političara, poduzetnika, tvrtki. Baš poput hobotnice, korupcija je svoje pipke u našoj domovini izgleda pružila baš u sve društvene pore. Pa i u sport!
"Pa, mislim da je dobra situacija što se tiče sporta. Mislim, loša je situacija što se to događa, ali trebalo se početi raspetljavati to klupko. Iz ovog može samo dobro izaći", uvjeren je Vanja Peleš, svjetski prvak u ronjenju.
Olimpijac Josip Glasnović poručuje: "Mislim da sredstva postoje, samo su možda krivo prenamijenjena."
Hrvatska ove godine ima rekordna izdvajanja u iznosu od 193 milijuna eura za sportsku infrastrukturu, sportska udruženja, razvoj lokalnog sporta i sport djece i mladih. I sada saznajemo da je izvlačenje novca bilo javnih, donatorskih ili sponzorskih namjenjenih sportu i sportašima postalo nacionalna disciplina za koju se dosad slabo znalo.
"Da, financirali smo sport u prošlosti, financirat ćemo u budućnosti. Mehanizme kontrole sredstava očito treba dignuti na višu razinu, želimo da alociranjem sredstava Hrvatska ima bolje rezultate", poručivao je premijer Andrej Plenković sredinom travnja.
Tonči Glavina, ministar turizma i sporta, još je u ožujku rekao:
"Ja mogu reći i malo o osobnom osvrtu na ovo sve skupa, da sam strašno razočaran svime ovim što čitam i vidim jer znam koje napore radimo kao Vlada i ministarstvo da osiguramo najbolje moguće uvjete za svoje sportaše."
O svim ovim aferama ne želi, no rado je stala pred kameru Barbara Matić, koja je prvi put u povijesti hrvatskog juda osvojila olimpijsko zlato, kako bi nam ispričala u kojim je uvjetima došla do zlata.
"Ja sam judo počela trenirati s nepunih 7 godina, kad sam krenula u prvi razred osnovne škole."
Nikada nije trenirala nijedan drugi sport. Iz jednog atomskog skloništa preselili su se u drugo. Kaže bilo je to pravo smetlište koje su preuredili u judo dvoranu.
"Taj klub stvarno je bio u početcima kada sam krenula i dosta tih naših akcija morali su financirati i roditelji. Klub je davao koliko je mogao, ali većinom je to sve bilo roditeljski", prepričava Matić.
Prisjetila se kako su u njezinu klubu mnoge sprave nastajale improvizacijom i snalažljivošću.
"To je trener napravio svoju verziju jedne sprave. Kao na endless rope provuče se konop. Može se više varijanta vezivanja. Onda kako ga zavežeš, toliko je teško. Stojiš ispod i vučeš. To je malo za grip, za podlaktice vježba."
No hvali sustav stipendija. Prvu je dobila već u šestom razredu i otad je to ono što je omogućilo da se potpuno posveti sportu. Uvjeti bi, kaže, svakako mogli biti bolji, ali ona ne zna za bolje i navikla je na ove.
"Ne smijem to ni reći, ali meni je najdraže trenirati u toj teretani. Nekako sam se navikla tu, ali kad usporedite s Francuskom, Japanom, Njemačkom kakve su to dvorane, kakve su strunjače, grijanja. Ljeti je ovdje, a zato mi kad dođemo na neke pripreme ili negdje gdje je ekstremno vruće, mi smo na to navikli. Ili kad bude hladno, dođete 8 sati, led ledeni i onda se naviknete na sve."
Od svih ovih afera po raznim savezima opći je dojam da u sportu kola jako puno novca. Krađa 30 milijuna eura iz skijaškog sveza zemlje koja poštenog skijališta nema zvuči kao fora iz Alana Forda.
Amir Ljutić, tata Zrinke Ljutić, kaže da mu je sve to šok.
"Ne znamo da li da se smijemo ili plačemo. To je ono... stvarno je šok."
I ne, nije smiješno, tim više što istupaju roditelji djece koja nakon što su ostvarila rezultate nisu dobila financijsku nagradu te medalje pod krinkom razvoja sporta, ali su i dobili odbijenicu istog tog Pavleka jer novca nema.
"William ga je pitao zbog čega kad je sve rezultate napravio, i više nego što treba. Nema novca, nema novca..." prepričava Tatjana Vukelić, majka bivšeg skijaškog reprezentativca.
Tijekom godina zaista se dogodilo ogromno povećanje državnih izdvajanja za sport. Najveći dio novca kaskadno se spušta s Hrvatskog olimpijskog odbora na nacionalne saveze i druge saveze. Točnije, njih 88. Najmanje ili gotovo ništa ne dobivaju klubovi u kojima se sportske nade stvaraju. Oni najviše ovise o jedinicama lokalne samouprave.
Od ronilačkog saveza, preko sumnjivih putnih naloga i nestalog novca za brod, do prijetnje da sportaši ostanu bez natjecanja - priču o kaosu, nepravilnostima i borbi sportaša pogledajte u prilogu reporterke Provjerenog Eme Branice.
This browser does not support the video element.