Podsjetimo se kratke kronologije daleko najkontroverznije domaće privatizacije koja je u sedam godina poprimila sve elemente pravog političkog trilera. U ljeto 2003 Vlada Ivice Račana MOL-u prodaje četvrtinu Ine. Cijela Ina tada je vrijedila milijardu dolara a MOL je za 25 posto dionica dao najbolju ponudu od 505 milijuna. Iz igre je ispao austrijski OMV koji je nudio 420 milijuna.
>> Josipović: Ja bih došao pred Povjerenstvo i bez poziva
>> Kunst: Zašto svi govore o 25 plus jednoj, a ne 26 posto dionica
'Pola milijarde za četvrtinu se činila tada jako dobra ponuda, ističe Igor Dekanić, naftni stručnjak. No MOL hoće potpuno zavladati INOM. Prvim ugovorom je kupio 25 posto. Pet godina nakon toga otkupljuje još dionica na tržištu te ovladava sa 47 posto Ine, postavši tako njezin najveći dioničar sa apsolutnom prevlašću u upravljanju.
MOL želi da dio ugovora ostane i dalje tajan
'Moj je prijedlog da razgovaramo sa strateškim partnerom sa MOL-om, oko izdvajanja plinskog biznisa iz Ine. I o tome potpredsjednik Polančec već i vodi razgovore, isticao je 2008. godine bivši premijer Ivo Sanader. Mađarima je tim izmjenama Ina predana u potpunosti iako su imali samo dva posto više vlasništva od države.
'Najveći propust je u tome što je država prestala biti većinski vlasnik Ine, odnosno morala je država zadržati više od 50 posto', kaže Božo Mikuš, predsjednik naftnog sindikata. 'Treba vidjeti sve detalje iz ugovora a njih javnost ne zna, dodaje Dekanić. MOL, naime, i dalje želi da dio ugovora o plinskom biznisu ostane tajan. U njemu možda leži odgovor na spekulacije je li Polančec doista predao MOL-u u vođenje Ine u zamjenu za kredit kojim je pokušano preuzimanje Podravke, a zbog kojeg će se uskoro naći pred sudom.