Srpski jezik je jedan jedini, iako ga još zovu hrvatskim, bosanskim i crnogorskim. Svi ti jezici kojima ne treba prevoditelj nastali su iz srpskog i njegovi su surogati, piše Press. Vjerojatno, osim srpskog, ne postoji nijedan jezik u svijetu kojega države u kojima se govori nazivaju imenom svoga naroda, pa tako imamo hrvatski, crnogorski i bošnjački, odnosno bosanski jezik, a pojedini jezikoslovci tvrde da će se na spisku ’jednog jezika sa sto gospodara’ vremenom naći i vojvođanski jezik. Jezičku politiku već godinama, umjesto stručnjaka, vode političari, bez obzira na upozorenja lingvista, poput prof. dr Dragoljuba Petrovića iz Novog Sada, da su svi ti jezici, kojima ne treba prevoditelj, izvedeni iz srpskog.
'Struku se ne pita'
’Jasno je da su jezične podijele produkt politike i da se tu struka ništa ne pita’, kaže profesor Petrović. ’Sramotimo se pred svijetom. Više je nego smiješno da se svi ti jezici, isti po značenju i zvučnosti, različito nazivaju. Iako nije bilo lingvističkih osnova, jezici nastali na ovim našim prostorima preimenovani su u hrvatski, crnogorski, bošnjački i bosanski. A sve je to jedan isti jezik - srpski. Razlike nema. ’Srpska jezična suština tih preimenovanih srpskih jezika ne može se sakriti ni kod hrvatskog, niti kod crnogorskog ili bosanskog jezika’ tvrdi Petrović.
'Kvari se jezi i stvara zbrka'
’Sve je to srpski jezik, a oni ga kradu, falsificiraju i lažu sunarodnjake da govore svojim jezikom. Svojataju ga kao da je svačiji i ničiji, pa ga može prekrajati kako kome padne na pamet. Sasvim je moguće, a bojim se da to nije daleko, da će se, naravno, opet iz srpskog jezika, izdvojiti još jedan, ovoga puta - vojvođanski jezik. Naravno, to će se dogoditi ako se, kao što mnogi priželjkuju, formira država Vojvodina’, zaključio je Petrović. Uvođenjem tuđica tvorci novih jezika nastoje se što više udaljiti od srpskog jezika, piše list. Time nesumnjivo kvare jezik, stvaraju zbrku, ali ma koliko se trudili, ne mogu sakriti činjenice: jedna od njih je, kako tvrdi profesor srbistike dr. Petar Milosavljević iz Novog Sada, da Hrvati već dva stoljeća pišu ne Gajevom azbukom nego Vukovom srpskom latinicom. Profesor Milosavljević je u svojoj knjizi 'Srpska pisma' iznio tezu da je i latinica srpsko pismo.