U Zoološkom vrtu Grada Zagreba na svijet je prije desetak dana došlo mladunče patuljastih vodenkonja. Iz dana u dan naočigled raste i već ima sedam kilograma.
Njegovi su se roditelji u Zagreb doselili iz Njemačke: Otto, 31-godišnjii mužjak iz Hoyerswerda, i Inola, 20 godina mlađa ženka iz Hallea. Oboje su se, ističu iz Zoološkog vrta, već dokazali kao sjajni roditelji. Njihova kći Lotta, koja je u Zagrebu rođena krajem 2022. godine, danas živi u Sofiji, glavnom gradu Bugarske.
"Patuljasti vodenkonji na IUCN-ovu Crvenom popisu imaju status ugrožene vrste (EN) i kod nas su uključeni u Europski uzgojni program (EEP). Ponosni smo na njihov uspješan uzgoj. Otto i Inola dobar su par, no njihovo potomstvo potvrda je i naše kvalitetne brige o njima", rekao je ravnatelj zagrebačkog Zoološkog vrta Ivan Cizelj.
"Kada je sve dobro prošlo, odahnuli smo"
Inolinu trudnoću pozorno su pratili veterinari, kuratorica za sisavce i timaritelji.
"Gestacijatraje 210 dana. Budući da je svaka jedinka patuljastih vodenkonja dragocjena, tijekom tog razdoblja strepimo hoće li sve proći u redu. Kada je sve dobro prošlo, odahnuli smo. Od dolaska mladunčeta na svijet majka se o njemu sjajno brine. Stalno je u njegovoj blizini. Čuva ga, ali i podučava životu. Gurka ga kad se nekamo treba premjestiti te, kad predugo leži, potiče na hodanje. Sve se događa u tišini. Majka ga nježno usmjerava dotičući ga zubima i bradom", kazala je Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u Zoološkom vrtu.
Mladunče će šest do osam mjeseci biti na majčinu mlijeku, a nakon trećeg mjeseca života počet će jesti krutu hranu.
"Za razliku od Lotte, koja je na svijet došla u hladnijem dijelu godine, ovo mladunče od prvog dana uživa u toplim zrakama sunca. Zahvaljujući tome ono je u društvu mame brzo počelo izlaziti u vanjski dio nastambe. Vidi se da je riječ o tropskim životinjama. Godi im toplina. Mladunčetu se sviđa i voda. Za sada se zadržava u plićem dijelu bazena jer mu učenje plivanja tek predstoji", kazao je Valentino Macan, timaritelj u Zoološkom vrtu.
Zanimljivi detalji
Patuljasti vodenkonji u vodi provode znatno manje vremena od običnih vodenkonja, no i oni imaju mišićne ventile na ušima i nosu koji se zatvaraju pri zaronu.
Zanimljivo je i što nemaju znojne žlijezde. Umjesto njih imaju posebne potkožne žlijezde koje izlučuju uljastu ružičastu tekućinu koja im kožu štiti od sunca, a vjerojatno i infekcija. Ta neobična izlučevina nalikuje na krv, pa se nekada vjerovalo da vodenkonji znoje krv.
U prirodi patuljasti vodenkonji nastanjuju tropske kišne šume i šumovita močvarna područja zapadne Afrike. Hrane se biljem, a u potragu za hranom idu noću. Težina im može dosegnuti 275 kilograma.