Ponedjeljak je obilježio tjedan, tjedan je obilježio sportsku godinu. Marin Čilić osvojio je US Open i bacio Hrvatsku u teniski trans.
Tenisač čiji talent nikada nije bio sporan, ali je nekako uvijek bio prepristojan za velike stvari, suradnjom s Goranom Ivaniševićem dobio je potrebnu dozu sportske drskosti i 'killer instincta'. Jedino što, srećom, nije pokupio od Gorana jest dar da nam putem do pobjede totalno pokida živce. U devet savršenih setova koje je odigrao protiv Berdycha. Federera i Nishikorija, izgledao je kao da mu je trener 'Mr Perfect', Sampras ili Federer.
Slavilo se u Međugorju ukazanje prvaka. A ako će Hollywood snimati film o Goranovom Wimbledonu, evo odmah materijala i za drugi dio. Goran se vraća kao trener i s Marinom opet šokira svijet. Kao neki teniski Rocky Balboa.
Da nije tenisa, pričalo bi se samo o kiši. Lije danima kao iz kabla. Zapeli smo u nekom beskrajnom kišnom danu. U Dubrovniku se osim 'Igre prijestolja' može snimati i 'Vodeni svijet'.
Za sada je snimljen Maradona koji je bio u nekom drugom filmu. Južina udara svom silinom.
Tekuću smo godinu već prežalili, ali ako je ovo klimatološki obrazac koji će se ponavljati sljedećih godina, ako smo izgubili mediteransko ljeto, a dobili ovo ružno kišovito, e onda smo u golemom problemu.
Unatoč kiši, turistički rezultati bolji nego lani. Dojam baš i nije takav, ali bolje nego da je obrnuto.
Počela je škola, prvi dan odmah frka jer nema novca za asistente djece s poteškoćama. Tipična birokratska nesposobnost, u proračunu sigurno ima stotinu stavki koje se mogu obrisati prije ove, samo treba pogledati. Valjda je to netko i napravio jer se drugi dan novac stvorio.
Nije problem bio samo jer nečega nema nego i s onim čega ima. Kao na primjer udžbenika na ćirilici za Bunjevce. I tu su se, stavljajući prebrzo znak jednakosti između Bunjevaca i Hrvata, naši političari prigodno uznemirili i začudili. Ali problem je puno dublji jer postoje Bunjevci koji se ne smatraju Hrvatima. Time daju Tomislavu Nikoliću legitimitet za njegovu akciju.
Čovjek je ono čime se smatra i ne treba ga tjerati da bude nešto drugo. Hrvatska je politika Hrvate u Srbiji poprilično zapustila da ne kažemo napustila. I dok god ih se sjete samo prigodno, obično u vezi s izborima ili uoči istih, neće biti dobro.
Škoti su se, recimo, oduvijek smatrali Škotima, a sad su dobili i priliku ne biti više dio Ujedinjenog Kraljevstva. Uoči referenduma o neovisnosti, jezičac ZA i PROTIV pleše malo na jednu, malo na drugu stranu. Bit će gusto, puno je neodlučnih i zbunjenih. Neovisnost tako gordo zvuči, ali mnogima je nejasno hoće li im standard biti bolji ili kako crni scenariji predviđaju - dosta lošiji.
Rastrčali su se po Škotskoj državni dužnosnici, nitko ne bi rado izgubio ono što je pod britanskom krunom već 300 godina.
U nagovaranju se koristi sve, pa i nova beba koju čekaju Kate i William.
Iako su se opet rušili avioni, prijevozno sredstvo tjedna je vlak. Počelo je svečanom objavom kako se na dijelovima hrvatskih pruga sada može voziti vrtoglavim brzinama...
... a onda su odroni i nevrijeme iz tračnica izbacivali lokomotive koje voze 30 na sat. Srećom, bez žrtava.
Što se brodova tiče, evo nas opet u rubrici 'Toga ima samo kod nas'. Super investicija, zadarska luka Gaženica, isprojektirana je tako da na predviđena mjesta ne mogu pristati brodovi našeg najvećeg brodara. Kao da su projekt radila ona dva simpatično smušena lika iz 'A je to' crtića. Bravo majstori!
I za kraj, nešto izvorno hrvatsko, izvezeno u Japan, tamo prerađeno i vraćeno natrag... zbor s arijama iz Nikole Šubića Zrinskog. Zvuči simpatično, kad bi barem još moglo i rastjerati oblake...
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook