Mogli bismo ostati bez čokolade ili plaćati je suhim zlatom. I to zato jer je suša poharala plantaže kakovca. Ajme, samo da se to ne dogodi jer posljedice za čovječanstvo bile bi nesagledive. Zamislite da da ne možete kupiti onih slatkih 10-20 deka pa mliječne pa s rižom pa s lješnjacima pa one krasne praline i bombone. I pokloniti to dragoj osobi. Mnogi važni dragi i intimni trenutci u životu vežu nas uz čokoladu. A nezamislivo je da se ne može odlomiti i pojesti pola ili cijela kad smo u depri. Jer čokolada, dokazano je, potiče hormon sreće. Još njega da ubijemo zbog suše i kakovca - mi smo gotovi. Ili da nam u izlozima umjesto 10 kuna stoji 100 eura.
Jer vjerovali ili ne, u ovoj krizi čokolada je naš glavni i najzdraviji antidepesiv. Premijer doduše nije spominjao čokoladu, a možda bi bilo dobro da je se Vlada, dok još može, dobro najede. Pa bi onako sretniji možda i uspjeli osmisliti i konačno predstaviti viziju i strategiju izlaska iz krize. Ali tko nešto prizna, kaže narod, pola mu se prašta.
Srećom da na ovom skupu nisu govorili Jovanović ili Stazić sa svojom 'lopovi, lopovi' jeftinom propagandom koja više ne pali, kontraproduktivna je i prestaje biti ključ održanja na vlasti. Što je dokaz da ne poznaju stvarnost. Red, kako premijer naziva poreznu politiku, nažalost je porezno silovanje. Porezi, za sve i sva - ne mogu biti osovina krpanja proračuna. Možda on nije dobro informiran, ali ljudi stenju pod teretom poreza, ono poduzetnika što je držalo glavu iznad vode i davalo plaće pomalo se gasi.
Vlast mora razumjeti da previše ljudi u Hrvatskoj poznaje stvarnost da bi je se moglo krivotvoriti na bilo kojem planu i na bilo koji način. Proračun ide u rebalans, javni dug je ogroman, nezaposlenost rekordna, mladi nam napuštaju Hrvatsku, rješenje deficita je ples po žici jer ovisi o oporavku gospodarstva. Čista abrakadabra, od nove godine svi honorarni poslovi, koje ljudi ne rade jer ih zabavljaju već da prehrane obitelji, oporezivat će se s čak 40 posto.
Uhićen je Nadan Vidošević što je bilo posve očekivano nakon pritvaranja Zdenke Peternel i početka slučaja 'remorker'. Imovina, boli glava, kuće, vikendice, zemljišta, hacijende sa zlooškim vrtom, bunkerirane umjetničke slike najpoznatijih autora pa sve do prepariranog medvjeda, bizona, rogova - kao da je riječ o lovačkoj sobi druga Tita. Vidošević je osumnjičen za zločinačko udruživanje u grupu koja je iz HGK izvukla 35 milijuna, a spekulira se još s koječime od prodaje zemljišta državi za autocestu po sistemu kupim za jedan, prodam za sto pa do NK Hajduka. Pretres je za svih bio deja vu, samo što ispada da je Vidošević možda premašio Sanadera. Vidoševiću će se sad pakirati i što je i što nije, scenarij je to već viđen milijun puta.
Ono što je fokus ove očekivane priče je vrijeme njegova uhićenja. Zdrav razum govori da su tijela kaznenog progona znala sve o imovini šefa Komore barem zadnje 4 godine. Preslagivanje političkih scena i faktora upravljanim korupcijskim aferama se moglo u Europi krajem osamdesetih, ali ne više i u 21. stoljeću. Odgovornost HDZ-ovaca za pljačku državnog novca je neporeciva, ali politika Europe 2013. je toliko zahtjevna da se može voditi samo znanjem nikako PR-om, osvrtanjem na prošlost ili hapšenjem koje je prvo u funkciji marketinga, a potom u funkciji pravde. Komoru je preuzeo HNS - ravnateljica je pomoćnica ministra Vrdoljaka, a ovo više ne pali, ovakve krilatice pripadaju govoru političara prošloga stoljeća.
Osim govora propagande u našoj se politici razvija govor aktivizma. Bilo gdje drugo u EU je nazamislivo da se političari osobno referiraju na narodnu inicjativu. To im jasno definira i strogo brani Venecijanska komisija. Kao što Ustav nije akt po kojem narod može što želi. Teza je to koja se sustavno širi već danima. Po Ustavu je narod suveren, a ne vlast, ali narodne želje uz vrijednosni ustavni polog definira i normativni. On je uokviren svim poveljama, konvencijama, rezolucijama i standardima presuda međunarodnih sudišta od Nurnberga do danas.
Zato govoriti da se može raspisati referendum o smrtnoj kazni ili bilo kojem društvenom ekstremu je totalni nonsens. Jer to se ne može. Ustavni sud je odlučio u skladu s europskim pravom. Na prvi narodni referendum od uspostave neovisnosti ići će se 1. prosinca. Sud je utvrdio općepoznatu činjenicu - da brak nije ljudsko pravo. Definicija braka žene i muškarca, ako uđe u Ustav, ne smije naštetiti pravnoj regulativi izvanbračne ili homoseksualne zajednice. Sve je i više nego jasno.
Snimka riječkog vatrogasca obišla je svijet. Otrgnut na limu kao na letećem tepihu, držao se pred naletom snažnog nevremena u Rijeci. I sve je završilo sretno. On bi mogao biti heroj godine, zaslužio je. Nevrijeme je poharalo i okolicu Zagreba. Jedan čovjek je poginuo u Novom Marofu, pod naletom oluje na njega je palo stablo.
Već danima pratimo i humanitarnu katastrofu na Filipinima izazavanu naletom tajfuna Haiyan. Čak četiri tisuće ljudi je pogunulo i taj broj iz dana u dan raste. Tragedija je baš kao i nakon Katrine u ljudima pobudila ono najmračnije, zorno prikazuje što je ljudska psiha kad id poludi bez kontrole ega. Pljačka se gdje stigne, tko stigne i koga se stigne.
U tjednu koji je za nama proslavljeno je Martinje, blagoslovilo se mlado vino. I naši dečki priključili su se onima u svijetu. Uključili su se u humanitarnu akciju Movember pa su brkovi pravi hit. Što je muškarac bez brkova, pita se Tomić, a može i bez brkova biti zgodan, ali brkovi ovoga mjeseca nisu pitanje muževnosti ili estetike, već upozorenje dečkima da brinu o vlastitu zdravlju. Nešto poput dana mimoza za cure.
I za kraj još tragova od tragova babljega ljeta koje po koji dan zabljesne u Dalmaciji s morem oko 20. I to u slavu piciginu. Nije to više igra, zabava i trend sa splitske plaže. Picigin postaje tradicija, a proglašen je dijelom naše kulturne nematerijalne baštine. Ako ni u čemu drugom, napredujemo u piciginu.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook