Mato Mamić ima najuspješniju farmu bikova ne samo u Slavoniji već i mnogo šire. Tajna Matina uspjeha i telca Đure-euro Đure jest novac iz europskih fondova i to pretpristupnih. Mato je za farmu novac povukao iz SAPARD-a još 2007. godine. E kad bi cijela Hrvatska bila kao Matina farma, bili bi mi ne samo na konju, već i na biku. Ali u nas sve više podsjeća na Orwellovu 'Farmu' - za koju još samo nismo odlučili tko je Napoleon, a tko Snowball. Najpopularnije državno povjerenstvo je bez konkurencije, ono za sukob interesa. Toliko je političara njemu u prijavi - da će uskoro morati početi osnivati podružnice. Direktor HABOR-a Kristijan odlazi s funkcije s 300 tisuća kuna otpremnine koje ćemo mu platiti mi građani. Točnije, mi plaćamo neslaganje Vlade s direktorom Kristijanom. Tko zna koja sve neslaganja mi još plaćamo, a da to ni ne znamo. U velikom tjednu muke počeo je i drugi krug otpisa duga, koji mogu zatražiti ljudi koji imaju minimalna primanja i udovoljavaju strogim kriterijima. Eto, doveli smo se do toga da o strogim kriterijima ne govorimo kad su u pitanju natječaji koji zahtijevaju izvrsnost ili imenovanja državnih dužnosnika, veleposlanika i slično. Tu kriteriji nisu strogi, a za otpis duga siromašnima prolaze kroz sve moguće lupe, sita i rešeta.
Ništa od dogovora o švicarcima. Udruga Franak napušta pregovore zbog ponašanja Ministarstva financija, banaka i HNB-a. Bankama zamjeraju što nisu pripremile program konverzije kredita u eure pa će 25. travnja udruga Franak na ulicu. Traže i ostavku guvernera Vujčića, njegov odgovor zvuči kao špranca sastavljena prije 15 godina i arhivirana za krizne situacije. Ministar ih poziva natrag za stol. U problemu oko franka uglavnom se odmiče od suštine - pitanja jesu li banke koje su kredite davale ikad vidjele te švicarce, je li to bila još jedna u nizu političkih odluka bez stvarnog pokrića, kojom su se pelješili građani, treba li svatko od nas da bi digao kredit, imati doktorat iz ekonomije i treba li sve to oko franka zapravo završiti na kaznenom sudu. Centar političkog odlučivanja u Hrvatskoj - Sabor za to nije baš nešto zainteresiran. Oni su svi na uskrsnim blagdanima puna dva tjedna, a uštipnut će zacijelo i koji dan više. Blago njima. U Hrvatskoj se zapravo najviše isplati biti saborski zastupnik. Nesvjestan odgovornosti i uvijek sakriven iza kolektiviteta stranke i soc-realističkih pravila tranzicijske demokracije.
Eto, Bauk nam rekao istinu. Zna on to uz uvjet da referendumi nisu u pitanju, i to oni koji bi ugrozili taj komoditet. Ne brine ih što nam izbori mogu postati protuzakoniti jer Ustavni je sud još prije 4 godine donio izvješće o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama. Ne, nije riječ o tome da obrazovani više vrijede od birača koji to nisu, već je dovoljno pogledati Zagreb i shvatiti o čemu je riječ. Grad dijele četiri izborne jedinice. Pa za, primjerice, kandidate s Jaruna, koji je već širi centar grada - mogu glasovati birači iz Karlovca, ali ne i oni s Borongaja. Očito je da se Ustavni sud mora što hitnije poslušati i izmijeniti Zakon o izbornim jedinicama. Ali ne mari se za to. Jer svi su, po postojećem, već u kombinatorici za osvajanje vlasti, kojoj teže da bi od nje živjeli, a ne nama služili. I tako u krug. Nismo zemlja samo političkih, već i pravosudnih apsurda. Pa je u Puli nastavljeno suđenje Medi - prvom kućnom ljubimcu -optuženiku. Gazdaricu mu tužili susjedi jer Medo laje. Uglavnom u Hrvatskoj se sudi Medi - dok karavane prolaze.
Šešelju je stiglo da se mora vratiti u Haag, on to neće, a ni vlada mu ne reagira dok ne dobije napismeno. Pa je on zapalio hrvatsku zastavu. Hrvatska je odmah uložila prosvjednu notu, što je uredu i povukla veleposlanika na konzultacije, što nije u skladu s diplomatskom praksom... Srbija bi u EU, a ne poštuje odluke međunarodnih sudova i dalje barata svojim mitskim brojkama prognanih s hrvatskog ustavnopravnog teritorija oslobođenog operacijom Oluja. Vučić je kazao kako Srbija neće povlačiti svog diplomatskog predstavnika iz Zagreba. Ne znam na koga je mislio, jer veleposlanika Srbije u Zagrebu nema već godinu i pol, a i hrvatska zastava je spaljena u Srbiji. I nisu je spalile neke napaljene delije, već haški optuženik kojeg je, davno, još u zeničkom zatvoru vrbovao KOS. Kao što su metode nazivanja generala Gotovine ustašom također metode te neumrle strukture. Pusić kaže da je nota uložena zbog Vulina ne Šešelja, kao da je to problem provjeriti. Pa ispada da Dačić govori točno kad kaže da se Vulin u noti ne spominje, već samo Šešelj. Slučaj Šešelj je problem Srbije, Haaga i Bruxellesa. Šešelj nije političko pitanje Hrvatske koja Srbiju u svakom trenutku može vrednovati kroz pregovore. Srbijansko vodstvo zamjera Hrvatskoj na rezoluciji europskog parlamenta donesenoj u studenom. Ni u njih se očito ne razumije da europarlamentarci djeluju ad personam kroz svoje stranačke grupacije, a ne po naputku vlada zemalja iz kojih dolaze. Vodeći računa o temeljnim EU vrijednostima koje slučaj Šešelj nedvojbeno podriva. Nitko iz srpske zajednice u Hrvatskoj nije se oglasio. Čak ni prof. Pupovac koji je i visoki dužnosnik hrvatske države. Jedini se javno obratio duhovni pastir Srpske pravoslavne crkve -mitropolit zagrebački i za to zaslužuje svaku pohvalu.
Ovo danas je bila možda najbolja i najnadahnutija kardinalova uskrsna čestitka od kad sjedi na zagrebačkoj stolici. Danas je Uskrs, blagdan najvažniji za kršćanstvo. Religiju koja je odredila Europu, učinivši je mjestom u kojem su kultura i civilizacija odrasle i dobile svoj oblik. Kršćanstvo koje je u svojoj srži sloboda izbora, a ne propisan način života - Europu je učinilo i tlom na kojem je sjeme demokracije najprije proklijalo i iz nje se proširilo. Toliko misli za ovaj veliki blagdan. Sretan vam Uskrs.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook