Pregled tjedna

'Hrvatskoj ne trebaju ni desne ni lijeve revolucije. Teba nam poštenja, znanja i razuma'

U novom pregledu tjedna, urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV, Ivana Petrović, još je jednom analizom razdvojila zrno od kukolja u pregršt događaja koji su obilježili protekli tjedan.

Zagreb nadlijeću vrane. Izgledaju pomalo hičkokovski pa ih nije ugodno gledati. Djeluju nekako zloguko, pa nam praznovjerje biva prva asocijacija za nalet vrana, koji zacijelo ima neko orintološko obrazloženje. U narodu se kaže: "Vrana vrani oči ne kopa". Možda su zato tu da nas te iznimno međusobno socijalizirane ptice podsjete na tu pučku misao. U vremenu u kojem su stari otišli novi dolaze, sve se trese i to samo zato, jer su u pitanju lova i sinekure koje jedni gube, a drugima se za to otvaraju vrata. A usta puna morala i reformi postaju sve tiša. Pitanje je samo gdje je ona visoka točka interesa i velikih uloga, na kojoj će se dvije vrane pa makar ne bile iz istoga jata dogovoriti. Stoga krećemo od vidljivog. Na prvoj sjednici Vlade svi ministri zakukaše kako trebaju zapošljavati još ljudi da bi im ministarstva funkcionirala.

Premijer je porukom "Keep calm" htio ministrima kazati da se ne uzrujavaju i da samo rade svoj posao. Pa mogao je ,elem pitati,kako se to prevodi na hrvatski jer on-line riječnici tu nisu pouzdani osobito kad je u pitanju idiom ili fraza. Karamarko je rekao da nitko nije tražio zapošljavanje. Nije formalno tražio ali su nova zapošljavanja svi spominjali. Mjesec i pol političkih pregovora slušali smo teorije o uhljebima. Pa je s pravom kukanje za još ljudi po ministarstvima asocijacija za nova uhljebljivanja. Ali pitanje je, dođe li do toga, tko će puniti proračun za sve te plaće, i eventualno povećane koeficijente. Što će reći europska komisija čija je direktiva reforma državne i javne uprave te smanjenje proračunskog deficita. Što će reći agencije za procjene kreditnog rejtinga? Fitch je potvrdio dosadašnji BBB rejting i predviđa dugoročno negativne šanse. Kao jedan od razloga navode nestabilnu vladu i politički neiskusnog premijera.

Izjava Miroslava Tuđmana jedina je znalačka i profesionalna, čini se, u pokušaju fabriciranja skandala u SOA-i, koji sugerira da je ravnatelj tajne službe Lozančić prisluškivao telefon Predsjednice Republike i transkripte razgovora s Mamićem davao bivšem premijeru. Ne. Mamić je u dva navrata bio pod tajnim mjerama, a Predsjednica se u tim prijateljskim chatovima našla, jer ga je zvala. Transkripti su dostavljeni njoj u za to zakonom propisanim okolnostima i Milanoviću koji je i sad uobičajeno neugodan, ali je evidentno da ih nije zlorabio. Što u njima piše znaju on ravnatelj i Predsjednica i nitko više. Ne ulazeći u to tko se s kim druži, postavlja se pitanje je li se možda nekome žuri i zašto smjeniti Lozančića. Smjeniti ga se ne može bez suglasnosti NATO saveza, jer ovo više nije 1996. NATO je uostalom bio i ključan pri postavljanju Dragana Lozančića, sina hrvatskih emigranata, rođenog i školovanog u Americi, kojeg je Gojko Šušak pozvao u Hrvatsku početkom 90-ih i čijem se imenovanju, nije tajna, protivio bivši predsjednik Josipović, a na Milanovića zbog toga navalilo pola stranke i Kukuriku koalicije. Služba s njim na čelu je vratila povjerenje naših zapadnih partnera. I u trenutku kad u BiH stiže 350 novih američkih agenata za protuterorizam, kad šef Europola upozorava na opasnost od koordiniranih napada diljem Europe, kad se u susjednoj Sloveniji evidentiraju u tom smislu sumnjiva gibanja, Hrvate se zabavlja s Mamićevim mjerama, a i s tim mogu li analitičari bez nadzora učestalo komunicirati sa srpskim veleposlanstvom. Mogu li u Americi s iranskim ili ruskim? Mogu li u Britaniji s njemačkim? Pa da i to riješimo, ne mogu!

Novi prijepori oko ministra kulture koji je prije isteka mandata raspustio povjerenstvo za neprofitne medije. Zbog toga će zasjedati nadležni saborski odbor, koji eventualno može raspravljati o tome je li ministar prekršio dobru praksu, jer zakon nije. Vrlo bitno je da Hasanbegović donese na uvid odboru, a i javnosti koji su mediji avansirali i koliko, i je li novac namjenski i transparentno trošen. Jer Povjerenstvo se ozbiljno proziva da je novac dalo nepostojećem portalu i da im kriteriji nisu išli na dobrobit pluralizma, već da su bili vođeni isključivo lijevim jednoumljem. Taj troškovnik, popis i stanje će reći sve. Slična shema je i s proračunskim novcem za civilne udruge. Oporba se boji da će se novac udrugama davati isključivo po svjetonazorskom kriteriju. Kao da se oni donedavno nisu time vodili. Budimo pošteni i sjetimo se jedne konzervativne udruge koja je dobila proračunski novac. Nema je. Ladislav Ilčić je pretjerao kad je po novcu i značaju usporedio GONG s HAZU. To nije za usporedbu ni po čemu. S tim da se HAZU kao takva nikad nije oglasila u bilo kojem za društvo ključnom trenutku pa ih ne treba nešto veličati. Malo pomalo se počela plasirati egida neke konzervativne revolucije. Hrvatskoj ne trebaju nikakve revolucije, ni desničarske ni ljevičarske. Prvo jer to neće proći, a drugo, revolucije su loše pošto uvijek na kraju pojedu svoju djecu. Hrvatskoj treba poštenja i pameti. Hrvatskoj treba demokracije i demokratskog obrazovanja. A prije svega toga Hrvatskoj treba znanja i razuma. I ponešto političke otmjenosti.

Nakon dva dana vijećanja ministar branitelja Mijo Crnoja je podnio ostavku. Nećemo sad o Crnoji i njegovim barakama porezima i zajmovima, jer lupati po onome tko više nije na funkciji nije viteški. Kritiku prije svega zaslužuju oni koji Crnoju nisu provjerili. Jer ovdje nije riječ o presudi ovoj ili onoj već o temeljnom političkom načelu. Onom koji je primjenio njemački predsjednik Wolf, čim su ga mediji osumnjičili za plagijat doktorata. Onaj koji je nedavno primjenio novi kanadski premijer odbivši u svojoj vladi generala Leslija, jer je lažno svjedočio na suđenju hrvatskim generalima u Haagu. Ovdje se išlo čak do toga da su uz pravnu službu vlade kao vanjski eksperti angažirani Sanaderovi i Mamićevi odvjetnici. Ekspertizu Crnojinih presuda i rješenja, kažu, radili su besplatno, što u odvjetničkoj komori izaziva prijepor.

I za kraj još malo atmosfere sa rukometne tekme Hrvatska-Poljska, Čuda od tekme. Takva čuda nam trebaju sve više i u svim sferama života. Baš su nam Stevanović i dečki uljepšali tjedan. A i dolazi fašnik, vrijeme veselja ,šarenila i bijega od stvarnosti. Pa tko zna, možda se baš u tom vremenu bijega i dogodi za nas neko novo čudo!