Jedan od sudionika na raspravi, Ognjen Bagatin iz Poliklinike Bagatin sažeo je situaciju riječima: ''Ulaskom u EU postali smo švedski stol za zapadne zemlje''.
No, problem s radnom snagom nema samo Hrvatska. Već godinama to je problem razvijenijih zemalja, pa iz njihovih modela možemo nešto naučiti.
Ana Jergović iz Infobipa ima ulogu employer brandinga, odnosno radi na poželjnosti poslodavca.
''Možemo naučiti biti fleksibilniji, da razumijevanje za ljude koji su nam na prvom mjestu ne bude floskula, da HR dobije mjesto za stolom uprave kako zaslužuje. Trebali bi naučiti da je znatiželja, pogotovo kod mladih ljudi prirodna. I da proces iseljavanja negdje drugdje ne treba suzbijati, nego treba biti otvoren za povratak tih ljudi'', rekla je Jergović.
Hrvojka Kutle iz Udruge U4 HR napominje kroz primjere da modele drugih zemalja već koristimo. ''Sigurno možemo koristiti modele zapadnih zemalja u privlačenju radnika i dobar dio tih modela je već kod nas. Jedna od firmi je Infobip, a i mnogi dugi poslodavci pokušavaju ih kopirati i prilagoditi se. Jedna od njih je da velik dio poslodavaca svojim zaposlenicima plaća privatno zdravstveno osiguranje. To je model koji je došao iz vana. Ali samo privlačenje ide iz employer brandinga, morate svojim zaposlenicima unutar kuće dati razlog da ostanu. Ako oni imaju razlog ostati onda će to privući druge zaposlenike da dođu. To je puno bitnije, jače, da netko kaže da radi tu i da mu je dobro, nego ono što ćete napisati o sebi u oglasu. U nekim stvarima kod poslodavaca je bitna i individualna prilagodba, u biznisu na tržištu koje je jako ugroženo, a to je IT. Tehnologije su jako brzo napredovale, a institucije koje se bave obrazovanjem to nisi pratile dovoljno brzo. Bili dobar ili loš zaposlenik, poslodavac će vas uzeti pod istim ili čak i boljim uvjetima od ostalih zaposlenika.''
Barbara Salopek iz Vinco Innovationa, sa svojim norveškim radnim iskustvom napominje da zadržavanje radnika koje žele otići nije dobro. Smatra da bi ljude trebalo poticati da odlaze i skupljaju iskustva, ali ih potom s tim iskustvom treba znati privući natrag.
Miodrag Šajatović, urednik Lidera pojašnjava da smo kao društvo zapravo zatečeni nastalom situacijom, ali bez obzira na to i inače uvijek kasnimo s primjenom zapadnih modela.
''Činjenica je da mi uvijek malo kasnimo i tražimo rješenja tek kad nastupi frka, kad se dogodi ovo da oko 180 ljudi svaki dan odlazi iz Hrvatske. Pojedine kompanije imaju sustave upravljanja kadrovima, ali mislim da smo kao poslovna zajednica i društvo zatečeni i tek sad promišljamo kako rješavati stvari. Prije 30-ak godina najveći je ekonomski problem bila hiperinflacija, pa smo to riješili, onda je došlo do nelikvidnosti, pa smo i to riješili. Onda je došlo do viška zaposlenih, pa smo i to riješili. Sad se pojavio manjak zaposlenosti što je najteže rješiv ekonomski problem kojeg možemo zamisliti. U Hrvatskoj se tome doskače na način da se podižu plaće, oni koji mogu, zatim preotimanje kadrova drugima. Još je jedan model kojeg mi ovdje još ne koristimo potpuno. To je pronalaženje kadrova u drugim zemljama. U Italiji na farmama recimo rade Nepalci. Svijet je veliki i ima kadrova. Mi se ne možemo 'tući' u ovoj regiji i morat ćemo ići što dalje u potrazi za tim ljudima. Ono što je alternativa je nada da će umjetna inteligencija dosta brzo rasti, da će robotizacija omogućiti da se neka radna mjesta zamjene robotima. Ovaj problem je teško rješiv, jer kao društvo po mentalitetu nismo spremni prihvaćati strance. Druge zemlje imaju praksu integriranja stranaca i tamo lokalno stanovništvo nije uplašeno od stranaca. Mi jesmo i zato imamo ovako velikih problema'', rekao je Šajatović.
Situacija nije bezizlazna i mnoge se države s njim nose već desetljećima. No, na konferenciji su se mogle čuti i sljedeće predikcije, a to je – nova recesija u kojoj će poslodavci opet moći birati među većim brojem kvalitetnih tražitelja posla.