'Povijest i istorija'

Poslijeratni Vukovar: Nezaposlenost i ratne ruševine

Slika nije dostupna
Boris Tadić prvi je srbijanski predsjednik koji dolazi u poslijeratni Vukovar.

Nekada je to bio najbogatiji grad, samo je jedna tvornica zapošljavala ljudi koliko ih sada ondje živi. U 12 godina, koliko je prošlo od mirne reintegracije, registrirana su 122 mješovita braka.

12 godina nakon povratka, vojska je dobila drugi radni zadatak, očistiti grad od ratnih ruševina. A one su neizbježne i vidljive čak i na školama. U njima je pak druga priča. Jedan strani jezik ima dva prijevoda. Mali Vukovarci nastavu pohađaju u odvojenim razredima. Jedni uče povijest, drugi istoriju, ali njima to nije problem.

'Problem rade odrasli, ne djeca'

'Problem rade odrasli. Je li to od kuće ili od starijih generacija, ali djeca kao djeca tu nemaju problem', rekla je učiteljica Lidija Gojanović. Ono što i Srbe i Hrvate jednako muči je nezaposlenost. Gotovo 3.000 ljudi nema gdje zaraditi vlastiti kruh. Ali i suživot u Vukovaru je veliki problem.

Stoga ne čudi zato da se, nerijetko, kafići biraju po nacionalnosti vlasnika. Za život u Vukovaru potreban je debeo novčanik. Već godinama ondje tek rijetki nose pune vrećice. Vukovar je najskuplji grad u Hrvatskoj. No, grad ima svoju budućnost. U njemu se rađaju nove generacije Vukovaraca.

'400 djece godišnje. Prije rata ih je bilo i preko 1.200, ali evo mi smo zadovoljni. Život se ipak vraća', rekla je ginekologinja Brankica Cikoja. Vratila se i Tamara, rođena u progonstvu. Danas majka Vukovarke po rođenju. 'Tu je lijepo živjeti, ali još se dosta treba izgraditi', rekla je tamara. Pa će mali Vukovarci imati neku svjetliju budućnost.

Povezane teme