Gospodine Šola, vidimo da su danas svi iznenađeni. Je li moguće da papa ni s kim od svojih suradnika nije podijelio namjeru da ode?
- Pa ne bih rekao ni s kim od svojih suradnika. Ako mislite da je to trebalo podijeliti s više od sto kardinala, to nije uopće razumno. Ali svakako da je odluku, pozivajući se na savjest, sigurno podijelo s najbližima. U sklopu kanonskih procedura, on je napravio sve što priliči njegovoj službi.
Rekao je danas da više nema snage za obnašanje svoje dužnosti, međutim već su se pojavile brojne teorije da odlazi jer je na to prisiljen.
- Ma mislim, možemo se igrati Da Vincijevog koda uvijek, ali mislim da čovjek s takvim integritetom, i moralnim i duhovnim... Ono što je rekao, dakle razloge svog povlačenja, treba naprosto uzeti kao takvo. Kažem, Da Vincijevim kodom se mi možemo igrati, a onima koji duže prate, meni recimo osobno nije to nešto neočekivano, znajući njegov ljudski i teološki profil. On je nešto slično govorio u intervjuu s [njemačkim novinarom Peterom] Seewaldom, dakle javno, 2010. godine gdje je, pozivajući se na zakonik kanonskog prava, doista najavio jednu takvu mogućnost. Dakle, nije samo tu, nego više puta je govorio da to nije nikakav mit, da to nije nikakav bauk da bi papa mogao se zahvaliti se iz razloga i u ovom slučaju koji je i sam naveo.
Iako je rekao danas da nema snage, mnogi smatraju da je razlog nekakva bolest.
- Pa on je u petak, što je zanimljivo, to znam iz prve ruke, 8. veljače, on je bio u Lateranskom sjemeništu. Oni koji su bili tamo rekli su mi da je govorio nevjerojatno bistre pameti, koncentriran. Dakle, on je mentalno veoma priseban i u tom smislu, kako je sam rekao, donio je tu [odluku] u potpunoj slobodi pred sobom i pred Bogom. Dakle, bolest svakako da utječe na njega, ali ono što treba naglasiti je da se radi o jednom činu čovjeka koji je doista ponizno odrekao se moći. Pazite, odreći se moći u politici ili bilo gdje... On se svojevoljno odrekao moći jer vidi da postoje događanja u svijetu, prije svega brzina promjena na koju on sa svojim fizičkim i inim mogućnostima nije u stanju odgovoriti, a u to svakako ulazi i bolest.
Mijenja li ovaj potez nešto u načinu funkcioniranja Crkve, odnosno otvara li pitanja o reformama unutar Crkve?
- Poslije ovoga poteza, a to je prvi takav potez nakon 600 godina u Crkvi, ništa više neće biti isto. Ovo je prvi papa, a puno je papa prije njega abdiciralo, ovo je prvi papa koji je otišao bez izvanjskih prisila. Prije, u srednjem vijeku ili ranije ili kasnije, uglavnom se radilo o prisilama vezanim uz politička presizanja, o prisilama vezanima uz unutarcrkvene borbe. Ovdje se radi o činu jednog vrsnog teologa koji zapravo, to je moje dublje mišljenje, suprotno svim njegovim kritičarima, otvara širom put reformama.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook