U rezimeu tužiteljstva rečeno je kako je Hill bio zapovjednik vojne policije UN-a u sektoru jug i kako je 4. i 5. kolovoza bio u Kninu te osobno svjedočio napadu na grad i ponašanju pripadnika Hrvatske vojske i policije u tom razdoblju.
Prema Hillovu svjedočenju, on uoči Oluje nije vidio teško naoružanje vojske krajinskih Srba u Kninu niti bilo kakve mjere pripreme za obranu grada, a onda su 4. kolovoza u 5 sati ujutro na Knin, kako je rekao, "počele padati stotine i stotine i stotine granata". On je napad pratio iz bunkera u bazi UN, koja je bila na uzvisini s koje se dobro vidio grad, pa je na svoje oči gledao "narančasti plamen od eksplozija projektila".
Također je rekao kako je nakon oko 30 minuta jako intenzivnog granatiranja napad oslabio, da je kroz dan bilo "uznemirujuće" topničke vatre te da je granatiranje vrhunac opet doseglo iza 23 sata.
Govorio je i o lokalnom stanovništvu koje je, kad je počeo napad, došlo pred bazu UN, želeći se tamo skloniti te o tome kako je sa svojim ljudima na raskrižju u blizini baze pronašao mrtve pripadnike vojske krajinskih Srba, poginule u granatiranju.
Njihova su trupla on i njegovi ljudi stavili u crne vreće i premjestili ih pokraj ceste, a u jednom obilasku poslije tog dana vidio je kako je u te vojnike pucano i nakon što su bili mrtvi te je na njih obavljana velika i mala nužda.
Također je svjedočio da su, pri ulasku u Knin, pred bazu UN stigla tri tenka, od kojih je jednim upravljao Kanađanin.
Hill ga je upitao što namjeravaju činiti, a on mu je, napomenuo je Hill, odgovorio kako će "pobiti sve Srbe".
Hill je i među pješaštvom koje je stiglo pred bazu UN pronašao sunarodnjaka koji mu je rekao kako se iz Kanade vratio u Hrvatsku "da bi se borio protiv Srba i da to čeka od 1945. godine". "A bile su mu oko 22 godine", dodao je Hill, napomenuvši, nakon tužiteljevog upita o tome o kojoj se postrojbi HV-a radilo, kako misli da je bila riječ o Pumama.
Hill, koji sutra nastavlja svjedočenje, iskaz je počeo davati pred kraj današnje rasprave, čiji je veći dio zauzeo iskaz zaštićenog svjedoka broj 56, zbog čega je taj dio sjednice bio u potpunosti zatvoren za javnost.