Prosječna plaća u Zagrebu porasla je na 1782 eura. Ipak, polovica zaposlenih ne zarađuje ni 1500.
"Mislim sad prosječna, prosjek je ono, kupus i meso, daj sarmu, većina radnika je na minimalcu, sa tim se sigurno ne može", rekla je Danijela iz Zagreba.
"Vidim da su restorani puni, znači ljudi imaju za restorane", rekao je Josip iz Zagreba.
Kada se govori o plaćama, uvijek se spominje jedna brojka, a to je prosjek. No razlika između tog čuvenog prosjeka i onoga što većina zapravo zarađuje zove se medijalna neto plaća, može se gledati kao svojevrsna zlatna sredina. U Zagrebu je to 1495 eura, a u Hrvatskoj tek 1319. To također znači da 50 posto građana zarađuje nešto ispod tog iznosa. Zbog toga je štednja za mnoge nemoguća.
"Nešto sitno se uspije uštedit, ali se moram odreći nekih drugih stvari da bi se uspjelo uštedit nešto", rekla je Sandra iz Rijeke.
"Ne štedim, ma i da mogu ne bi štedjela, dok živim priuštit ću si onoliko koliko mogu", rekla je Kelly iz Rijeke.
Što se više udaljavamo od Zagreba, plaće su sve niže. Prosječan građanin u osječkom kraju tako mjesečno zarađuje gotovo stotinu eura manje nego u Rijeci i okolici. Ni u Splitu nije ništa bolje.
"Teško, teško, to je sve na knap. Zadnje dvije godine ne ostane ništa. Prije toga još nekako, ali zadnje dvije godine imam osjećaj kao da samo radim za hranu", rekao je Sani, Split.
Na samom dnu ljestvice je Osječko-baranjska županija. Ondje je prosječna plaća više od 300 eura niža nego u Zagrebu.
"Mislim da su veće plaće u Zagrebu, ali troškovi suveći", rekla je Helena iz Osijeka.
"Mislim da nije, da su kod nas radnici malo se gledaju kao nižeg ranga nego Zagrepčani", rekla je Snježana, Osijek.
Bez obzira na grad, pitanje je isto. Ostaje li od prosječne plaće išta za razmišljati o sutra?
"S prosječnom plaćom se vrlo teško može štedjeti. Procjene na temelju rasta depozita govore da prosječni građanin štedi oko 150 eura mjesečno, međutim, i ta brojka je varljiva jer neki štede više, a neki ne uspijevaju uštedjeti ništa", rekao je Petar Vušković, ekonomski analitičar.
Plaće rastu iz godine u godinu, baš kao i zaposlenost, ali nedovoljno brzo.
"Međutim, posebno je problematično što je u Hrvatskoj rasla cijena i uslugama, na kraju, zapravo nije bogat onaj koji puno zarađuje, nego onaj kome nešto i ostane od plaće", nadodao je Vušković.
A takvih je, čini se, sve manje.
This browser does not support the video element.