Vlada je nedavno odlučila napokon to popisati i onda shvatila poražavajuću stvar. Isti, ili sličan posao rade počesto dvije, tri ili četiri agencije. Vlada bi uskoro trebala o tome raspravljati, ali i donijeti odluke: koju agenciju ukinuti, što spajati i što zatim s viškom ljudi?
Problem je trenutno u tome što je svaki treći zaposleni u tim agencijama svaki treći zaposleni ima status nekakvog šefa, a 'plaćica ide', kako se donedavno popularno izrazila sama premijerka Jadranka Kosor. Vlada je napokon uspjela pobrojati sve te agencije, zavode i fondove i došli smo do podatka kako ih u ovom trenutku ima čak 89. Kako još uvijek ne postoji točan broj zaposlenih u tim agencijama, zavodima ili fondovima, barata se procjenom od 8000 zaposlenika. na njih se godišnje troši oko milijardu kuna.
To možda izgleda samo po sebi strašno no podsjetimo se kako je to na velikom planu izgledalo u posljednjih deset godina. Račanova administracija imala je 19 ministara, a HDZ-ova 15. No, prava razlika dolazi tek u broju pomoćnika, državnih tajnika i zamjenika ministara, kojih je SDP imao 19, a HDZ čak 59. Vlada se često opravdava kako je osnivanje svih tih pustih agencija zapravo usklađivanje s EU, no realno gledano, većina se tih poslova može objediniti. Ako uzmemo u obzir da imamo agencije za hranu, poljoprivredno zemljište (koja još ne radi), poljoprivredno-savjetodavnu službu, hrvatsku poljoprivrednu agenciju te agenciju za izravna plaćanja u poljoprivredi, onda je pitanje mogu li se poslovi tih agencija objediniti u Ministarstvu poljoprivrede.
Sličan primjer je i s Ministarstvom regionalnog razvoja ministra Božidara Pankretića. Strane investicije su nam propale, a za njih se brine više institucija, a zapravo bi to moglo i trebalo raditi Ministarstvo gospodarstva. U čitavoj šumi agencija i fondova, zapravo se treba i snaći.