Bili su anonimni mladi bračni par i vlasnici malog dućana motika, lopata i kosilica za travu, u garaži od devet kvadrata, a bili su i jedini zaposlenici tog dućana. 'Nalazimo se gdje smo krenuli 90. i 91. godine, jer novinarima strašno zamjeram ako slikaju kuću i kažu, gle, gdje Pevec živi. Ja sam ovdje živio 90. godine. I onda me to kao čovjeka boli, mora srce pucat', rekao je za Provjereno Zdravko Pevec.
>> Nema dogovora: Radnici Peveca odbili prekinuti štrajk
Iako je počeo s cvijećem i kosilicama, život Zdravka Peveca uvijek je bio vezan uz šarafe. U prvoj godini rada imao je svega 1400 eura prometa, no to ga nije sputavalo. S obitelji je širio svoj asortiman i gradio svoje malo carstvo. 'Svi znamo da je krenuo s kosilicama, u ono vrijeme kada ih još nitko nije ni imao na hrvatskom tržištu i to mu je bio prvi početni uspjeh, poslije se to samo lančano vezalo jedno na drugo', istaknuo je Dražen Kocijan-kocka. Prvu trgovinu izvan Bjelovara otvorili su u zagrebačkim Sesvetama 95. godine. Za njom, prodajni centri u Hrvatskoj samo su se nizali, a poslovne partnere ubrzo su stekli u Italiji, Njemačkoj, Austriji, SAD-u, Dalekom Istoku. Od 350 dobavljača, 250 bilo je hrvatskih.
Pevecovi kažu da su sa radnicima živjeli i sve zajedno s njima gradili te da sada zajedno to sve moraju i napustiti. Ponosni Pevecovi vozači
'Svatko tko je dobio posao vozača kamiona je bio ponosan, kao prvo radio je u jednoj tvrtki koja je dobro plaćala svoje vozače. Vozio se kamion, koji je bio potpuno nov i gdje god si se pojavio, u bilo kojoj zemlji Europe, mogao si biti ponosan jer voziš jedan pravi, lijepi kamion i zadovoljan si sa svojom plaćom. Tako je to bilo', dodao je Kocka. Uz tvrtku Pevec, Kocka je od samih početaka, a snimio je bezbroj radijskih i televizijskih reklama. Kako ne bi reklamirali druge, prisjeća se, osnovali su i svoj Pevec radio koji se slušao u svim trgovačkim lancima. U 19 godina, bez skandala pretvorbe i privatizacije Peveci su se uzdignuli u neslućene visine. 2005. kupili su stari objekt u okolici Bjelovara i od njega napravili hotel s četiri zvjezdice. Postali su vlasnici 18 trgovačkih lanaca u Hrvatskoj i inozemstvu, preuredili stare kuće, uredili okućnice, podignuli sjenice i stvorili vlastiti veliki ranč sa svim životinjama. U biznis su uključili sinove, a dobili su nagrade za kvalitetu i Pevec je proglašen i poduzetnikom godine. O njima se tada znalo sve, čak i kako su se zaljubili.
Život kao pjesma
Pozornost je ubrzo zaokupljala samo Višnja Pevec snimivši spot sa Zvonimirom Bohemom. Pjesma se vrtjela u eterima svih radio postaja, a svaka njezina promjena imidža pozorno se pratila. No, došla je 2008. godina i život više nije bio pjesma. 'Borili smo se od početka, borit ćemo se do kraja i tražimo pomoć države. Neka se još malo strpe. Prvi novac koji ćemo dobit, bit će sigurno za njihove plaće', naglasila je Višnja Pevec. Kompanija je ušla u tešku financijsku krizu, a Pevec je dan i noć tražio podršku dobavljača i financijskih institucija, no ništa nije pomoglo. Radnici su ostali na ulici.
Kao kuharica, Marija Ipša u Pevecovom centru u Jankomiru radila je od prvog dana. Vodeći nas kroz mračni hangar, prisjeća se kako je nekad bila sretna, imala plaću i radila posao koji voli. 'Evo žalosno, sva ova jela koja su ovdje na zidu na ovim slikama, svako sam znači servirala da bi se slika napravila, da bi ljudi vidjeli što imamo', objasnila je. Tužna slika i par sto metara dalje, u Instalotehni, prvoj blokiranoj tvrtki, koju je Pevec kupio 2003. godine. Očajni radnici i ovdje sjede u polumraku i čekaju dobru vijest. 'Ja sam mislio to neće propasti, to je jaka firma bila. ja sam mislio u toj firmi ću zaraditi penziju, ali nažalost sve je propalo u vodu', kaže Ivan Zlački, jedan od radnika Instalotehne. 'Mi smo živjeli zajedno s njima, zajedno s njima smo to radili i sad zajedno to moramo i napuštati', ističe Zdravko Pevec.
Todorići helikopterom dolazili na imanje Pevecovih
Vlasnik moćnog trgovačkog lanca rođen je u ovoj kući u Donjim Mostima u blizini Bjelovara. Dalje od kamera, susjedi nam pričaju kako su česti gosti ovdje bili Todorići, koji bi na njihovu livadu sletjeli privatnim helikopterom. Bile su to fešte, koje su s prozora čeznutljivo gledali svi susjedi. Zdravko Pevec danas kaže kako je uvijek optimistično gledao na poslovanje svoje tvrtke. Cijeli život radio je, tvrdi, ispravno i uložio sve, ali s krizom obveze su premašile ukupni kapital i imovinu kompanije. 'Kad vas vaša država blokira, naravno da vas onda ne mogu vaše banke servisirati, uskraćuju vam određene kredite, akreditive, iskup mjenica i svega ostalog i onda naravno da je ostalo dobavljači i oni gube povjerenje, znadete i sada na kraju radnici', kaže Pevec te dodaje kako zaustavljanje njegovih tvrtki jest samo zaustavljanje produljene ruke dobavljača, koje svi zanemaruju.
Bez menadžmenta, Pevec osuđen na propast
Zadnje dvije godine Pevec je imao najveći investicijski ciklus. Umjesto suradnje s privatnim prijevoznicima, kupio je 500 kamiona, a bio je to vozni park koji je mogao pokrivati cijelu Hrvatsku. U 3 centra, Pevec je uložio je 500 milijuna kuna. No, investicije u BiH, Srbiji i Makedoniji gurnule su ga u ogromne dugove. 'Dvije stvari su se poklopile. Njegov snažan iskorak 2007. i 2008. I u smislu centara i u smislu transporta i u smislu Bosne i Srbije s jedne strane. I nakon što je došla kriza promet u ovom osnovnom dijelu biznisa, znači maloprodaja otkud se financiralo širenje i na druge djelatnosti i druge zemlje je pao za jedno 20 posto', ističe Drago Munjiza. Najveći ambiciozni potez, odnosno transport s 500 kamiona odmah je doveden u pitanje. Počelo je kresanje radnih mjesta, a glavnu riječ već tada su počeli uzimati banke, vjerovnici i dobavljači. Mahnito širenje poslova označilo je prvu kapitulaciju Zdravka Peveca.
Tvrtka koja je zapošljavala 4000 ljudi, slažu se stručnjaci,jednostavno nije imala menadžment, a sve odluke donosio je vlasnik, što ga je na kraju bacilo na koljena. Dovršetak novog poslovnog centra u Bjelovaru sada zjapi prazan, a trebala je tu biti smještena uprava, centrala, skladište te vozni park. Krenuli su od garaže. U nju se sada i vraćaju, a sva imovina im je pod hipotekom. Trgovački centri su zatvoreni, a nekad cijenjeni radnici, danas samo traže svoje neisplaćene plaće. Iako Pevecov imperij tone u ponor, Pevecovi su svoj san odsanjali, no ima ih puno koji sanjaju, ali se nikad ne maknu iz vlastite garaže.