Rusi su nadaleko poznati kao ljubitelji čipkarstava. Paška rukotvorina dojmila ih se zbog složenosti i bogatog izgleda, a prije svega vrijednosti. Da bi sašila manju čipku, paškoj je čipkarici potrebno šivati najmanje tjedan dana, i to po 10 sati dnevno. U Rusiji su veliku pozornost, po prvi put, izazvali i odjevni predmeti od paške čipke. Trend je to koji se pojavio nedavno, ali je zato pobudio veliko zanimanje potencijalnih kupaca.
Ana Radan je vještinu šivanja naučila u čipkarskoj školi. Od niti konca zadatak je napraviti pravu umjetnost. 'Mene čipka smiruje i čini mi zadovoljstvo raditi svojim rukama nešto', kazala je Ana.
Mirjana Tkalčec je otišla korak dalje, pa pod njezinim rukama od paške čipke nastaju pravi modni dodaci. Najveći ponos, 'pak, trenutno je daleko od Paga. 'Ovo je sako koji je moj muž isprojektirao, a ja sam ga sašila. Za izradu bilo potrebno 5 godina', kazala je Mirjana.
Izrađen na temelju tradicije, postao je najelitniji predstavnik hrvatskog čipkarstva u inozemstvu. 'Sako se nalazi u Rusiji, u izložbenom prostor grada Vologde, gdje se hrvatska čipka strahovito cijeni i za koju je pokazan veliki interes', katala je Mirjana.
Ovakvog iskoraka ne bi bilo bez Đorđeve domišljatosti. Nekada je projektirao mostove i tunele, a danas predmete od čipke. 'Od haljina, bluza, rukavica, nekakvih diadema, naušnica. Pokušali smo sa čipkom koja nije više za zid, nego smo tu istu čipku pokušali stavit na odjevni predmet', kazao je Đorđe. A rad koji mora biti savršeno točan i precizan, uz dovoljno mašte, rezultira inovacijama.
I čipkarice i stručnjaci za kulturu svakako se slažu da bi paška čipka trebala ostati očuvana kakvu je svi poznajemo. I kakva je došla pod zaštitu UNESCO-a te dobila oznake Izvorno hrvatsko i Hrvatski otočni proizvod. No, s druge strane, priča koju smo vidjeli pokazuje da se elementi čipke mogu i jako dobro iskoristiti u drugačije svrhe. Dokaz je to da paška čipka može pronaći svoje mjesto čak i na svjetskim modnim pistama.