Nakon što su prebrojeni gotovo svi glasovi na parlamentarnim izborima, tri su stranke osvojile približan broj glasova, ali različit broj mandata: Domovinski pokret je s 202.670 glasova na 14 mandata, Most je sa 169.966 na 11, a Možemo! je sa 193.007 glasa na 10 mandata.
Platforma Možemo! za jedan mandat morala je osvojiti oko 19.000 glasova, dok su za isti rezultat DP i Most trebali podršku oko 5000 birača manje, zbog čega se postavlja pitanje zašto neke stranke s manje glasova mogu dobiti više mandata.
Jedan je od razloga izborni sustav koji se ne sastoji od jedne, nego od deset izbornih jedinica te jedinica za dijasporu i nacionalne manjine. Budući da stranke nemaju jednaku podršku u svim predjelima Hrvatske, moguće je da jedna stranka dobije ukupno više glasova na razini države, ali manje mandata.
Takav slučaj ovog puta možemo primijetiti ako usporedimo rezultate Mosta i Možemo!, ali i ako usporedimo ukupan broj mandata Možemo! i SDP-a (52) s rezultatom HDZ-a (61) iako je HDZ dobio manje glasova nego te dvije stranke zajedno.
Osim toga, ponekad stranke u nekim izbornim jedinicama ne uspiju prijeći izborni prag od pet posto i glasovi njihovih birača ondje se ne preračunaju ni u jedan mandat. Na primjer, Most u četvrtoj izbornoj jedinici ima oko 1000 glasova više od Možemo!, što je bilo dovoljno da osvoji mandat, dok je Možemo! s više od 11.000 glasova ostao bez ijednog zastupnika iz spomenute izborne jedinice.
Isto se dogodilo koaliciji Fokusa i Republike, koja je osvojila 47.712 glasova, ali u mnogim jedinicama nije prešla izborni prag, stoga je ostala na jednom mandatu. Istovremeno je IDS-ova koalicija s 32.727 glasova osvojila dva mandata, a isti je rezultat s 25.829 glasova ostvarila Nezavisna platforma Sjever.
Neproporcionalnom osvajanju mandata doprinosi i različita izlaznost po izbornim jedinicama. Na primjer, Možemo! je mandate uglavnom osvojio u jedinicama u kojima je više birača izašlo na izbore, zbog čega im je za isti rezultat bilo potrebno više glasova.