Profesorice Vokić, koji je Vaš prvi dojam susreta s Papom Benediktom XVI.?
Vrlo sam impresionirana i normalno, dirnuta, kao vjernica i kao osoba, što mi je pripala čast rukovati se sa Svetim Ocem i zamoliti ga za blagoslov sve djece, profesora i učenika koji rade težak posao u RH. To mi je bila želje mu reći i izgovorila sam, a uzoriti gospodin kardinal je rekao i da sam bivša ministrica. Bila sam toliko uzbuđena da sam brže bolje poljubila prsten i otišla.
Što je ono što ćemo zapamtiti iz ovog govora u HNK?
Mene se dojmila riječ etičnost i riječ savjest, jer kad vam netko dirne u savjest onda vas je uzdrmao iz temelja i da morate raditi u etičnom obliku. To su dvije riječi koje su mi se jako dopale. Naravno da mi se dopala i povijest Ruđera Boškovića, koji je prije 300 godina kao isusovac radio u Rimu i Italiji, bio profesor, a pripadnik je našeg naroda.
Gospodine Radić, iza Vas su dvije organizacije Papinog dočeka, 1994. i 1998. godine. Sad ste imali novu prigodu i bilo je dosta kontroverzi oko Vas, zašto baš Vi?
To ne treba mene pitati, nisam se ja prijavio Papi da me on primi i da imam mogućnost s njim se susresti. Mislim da je to posljedica čitavog života, ne nečeg bivšeg, nego čovjeka koji radeći gradi sliku o sebi, o kojoj drugi onda sude pa vas negdje i pozovu. Mene recimo nisu pozvali u Kumrovec, na zbor antifašistički, a ovdje jesu. Ja to prihvaćam i rado ću doći. Neće me pozvati negdje drugdje, ali neću se zbog toga ljutiti.
Čini li Vam se da je zasad sve prošlo u redu?
Ja mislim da su sve nepotrebne i skandalozne priče, koje skreću pozornost s osnovne teme. Ovdje je Papa ponovio ono što je na suđenju, tu nekoliko stotina metara dalje kardinal Stepinac rekao. Stepinac je tada rekao moja je savjest čista, a danas je Papa nama svima rekao, nastojte da vam savjest bude čista, nastojte živjeti i raditi tako da činite dobro i da vaš odnos prema Bogu u svakodnevnom prosuđivanju bude pozitivan. To je temelj njegove poruke.