Ozlijede mladih u prometu

DJECA I MLADI UMIRU A NE BI TREBALI Savjeti za sve roditelje kako to spriječiti

Slika nije dostupna
Ozljede djece i mladih u prometnim nesrećama veliki su javnozdravstveni problem, treći su po redu uzrok smrti u Hrvatskoj nakon kardiovaskularnih i malignih bolesti.

To je bio alarm da se pri Nastavnom Zavodu za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije osnuje Povjerenstvo za prevenciju ozljeda kod djece i mladih.

Predsjednik Povjerenstva je voditelj Jedinice intezivnog liječenja na Klinici za dječje bolesti KBC Split, Julije Meštrović, koji ističe da su ozljede u suvremenom svijetu najčešći uzrok smrti djece. Uglavnom se događaju kod adolescenata, dok su najčešći uzrok tih najtežih i pogubnih ozljeda prometne nesreće.

"Najčešći mehanizam ozljeda kod djece i mladih u prometu je pad, dok su najčešće ozljede udova. Djeca i mladi najteže ozljede zadobiju upravo u prometnim nesrećama, najteže su im ozljede glave, a najčešće žrtve tih pogubnih ozljeda su adolescenti. Ozljede glave su najčešći uzrok smrti, a kada dijete i preživi često mu ostaju trajne i teške posljedice", objašnjava Meštrović.

Među umrlima od ozljeđivanja povećava se broj djece i mladih koji podliježu posljedicama nesretnih slučajeva ili prometnim ozljedama. Da bi se ozljede spriječile i predvidjele Povjerenstvo od travnja ove godine provodi razne aktivnosti u osnovnim i srednjim školama Splitsko-dalmatinske županije. Globalnu težinu stradavanja u prometu pokazuju podaci podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) u kojima se navodi da u svijetu od ozljeda u prometu godišnje umire oko 1,2 milijuna ljudi. No, problem je što smrtnost predstavlja samo vrh piramide s obzirom da je daleko veći broj ozlijeđenih.

Teške ozljede u nesrećama

"Poseban su problem ozljede u prometnim nesrećama koje su uglavnom uvijek teške tako da oporavak i liječenje traju vrlo dugo, osobito kod djece. Ona imaju specifičan organizam, njihove su kosti mekše, drugačije reagiraju, a posljedice ozljeda u djece ostvaruju i jaki psiho-socijalni učinak. To su traume koje djeca nose cijeli život. Drugi je problem invaliditeta koji usprkos tome što može biti privremen vrlo često bude trajan. Radi se o djeci koja su nekada bila zdrava, a sada su osobe s invaliditetom kojima je potrebna stalna pomoć, njega i zaštita", kaže dopredsjednica Povjerenstva Ivana Bočina iz Odjela za epidemiologiju i prevenciju ozljeda Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije.

Tvrdi kako zbog važnosti prevencije surađuju s policijom i školama, no istaknula je da se roditelji vrlo često ne odazivaju na njihove radionice. U školama provode projekte od kojih su neki prepoznati i van granica Hrvatske.

S obzirom da je MUP-ov projekt "Poštujte naše znakove", namijenjen učenicima prvih razreda, bio jedini projekt koji djecu informira o sprječavanju ozljeda u prometu, prošle su godine za učenike trećih razreda pokrenuli akciju "Spasimo živote djece u prometu!" (Save kids lives).

"Projekt je ove godine kao primjer dobre prakse predstavljen u Finskoj na 12. Svjetskoj konferenciji prevencije ozljeda i promicanja sigurnosti. Mi smo u tom projektu postigli da djeca postanu svjesna da se ozljede u prometu mogu spriječiti, da je važno pridržavati se pravila, vezati sigurnosni pojas, ne sjediti na suvozačkom mjestu, nositi kacigu dok se vozi bicikl, ne koristiti mobitel i slušalice dok se prelazi preko pješačkog prijelaza te da se nosi reflektirajuća odjeća. Rezultati projekta su izvanredni, a nakon naše radionice je 97 posto djece odlučilo nositi kacigu dok voze bicikl", tvrdi Bočina. Poručuje i da na mlade treba što ranije utjecati jer ih se tako može osposobiti da steknu navike koje će im pomoći u životu i u konačnici im ga spasiti.

U ovoj su godini napravili i projekt za mlade vozače - maturante koji spadaju u rizičnu kategoriju jer nisu dovoljno informirani, neiskusni su te podložni pritisku vršnjaka zbog čega žele voziti brzo, ili pod utjecajem alkohola, a i međusobno se nagovaraju na stvari opasne po život.

Liječnici apeliraju na roditelje da se pridržavaju svih mjera sigurnosti jer se bilježe smrti i u dobi od jedne do četiri godine kada su djeca isključivo pod nadzorom roditelja. Napominju da se u toj dobi djeca moraju voziti u za to prikladnim auto-sjedalicama te da djecu bez kacige ne treba pustiti u vožnju bicikla.

Planiraju napraviti i jedinstveni registar o ozljeđivanju djece i mladih te ga kasnije proširiti na cijelu populaciju. (Hina)