Suvremena bajka

Otmice djece - opravdan strah ili paranoja?

Slika nije dostupna
Dvadeset prijava u posljednjih nekoliko tjedana. Toliko ih broje u MUP-u. Od Ogulina i Vojnića, pa do nedavnih slučajeva u Dugom Selu, Bedenici kraj Sv. Ivana Zeline i Vrbovca.

Ljudi u strahu. Roditelji vode djecu u školu. A niti jedan poziv nije ukazivao da se radi o stvarnom pokušaju otmice. Strah je narastao do te mjere da se javljaju ljudi iz svih djelova zemlje. Svako malo netko javi da je viđen kombi, crne ili bijele boje, s crvenokosom ženom i muškarcem obrijanim na ćelavo kako vrebaju djecu. Svaki od tih poziva bio je provjeren. Glasnogovornik MUP-a Krunoslav Borovec kaže, nema elemenata koji bi ukazivali na stvarnu opasnost.

Zašto unatoč tome svi bruje o tome? Psihologinja iz Poliklinike za djecu grada Zagreba Bruna Profaca tvrdi, zato što se tim pričama ide na ono gdje smo najosjetljiviji – na djecu! Sociolog Hajrudin Hromadžić navodi kako su ljudi općenito bića straha. Skloni panici i paranoji premda za to razloga nema.

U mjestima koja su posljednja prijavljena kao ona u kojima se sumnjivi kombi pojavio, bila je i ekipa Provjerenog. Roditelji s djecom kažu, nije im svejedno. Školarci pak s druge strane tvrde, to su izmišljotine klinaca nižih razreda. Jedna od suvremenih bajki ide ovako - u trgovačkom centru pronađeno dijete u kutiji, obrijano i presvučeno.

Ista se priča pojavljuje već dugi niz godina. Jedino što se mijenja je ime trgovačkog centra. U njima samima, čak i trgovci, vjeruju da se takvo što događa. Ipak, čini se apsolutno nevjerojatno da bi nešto tako ostalo neprijavljeno policiji. Zaključak svega - opreza nikad dosta. Ipak, djeca su u pitanju.

No, ne treba ni nasjedati na glasine. A sve dosad bile su upravo i to. U posljednjih 20 godina nije zabilježen niti jedan slučaj otmice. Odgovornost je na odraslima, ali i društvu u cjelini da u takvim situacijama ostanu hladne glave i ne stvaraju paniku kakva se već proširila. Zašto je do nje uopće došlo? Da ponovimo riječi psihologinje Proface – to se događa kad netko ide upravo na ono na što smo najosjetljiviji. Na naše najmlađe!