I sve zato što obitelj sve više zakazuje. Uoči subotnjeg Međunarodnog dana borbe protiv droge, potpredsjednica Vlade Adlešič posjetila je zajednicu Cenacolo u Vrbovcu.
Ovisničke terapijske zajednice pune su tužnih priča. Svaka počinje i završava s roditeljima.
'Ja sam počeo s 13 godina, s lošim društvom, prvim izlascima, pušenjima, partijima. Završio sam na teškim drogama. Ušao sam s 27 godina u zajednicu zato jer sam došao do dna, našao sam se sam bez prijatelja, bez ikoga, jednostavno sam bio prisiljen tražiti pomoć'. kaže Ivica, jedan od štićenika zajednice u Vrcovcu.
'Vrijeme od prve konzumacije do traženja pomoći, taj period je užasno dug, traje ponekad i dulje od 5 godina', kaže Đurđa Adlešič, potpredsjednica Vlade.
'Kad ovisnika pitate kako taj period možda skratiti njegovom prijatelju koji se negdje i u ovom trenuku drogira on uglavnom odgovara kako je jedini način da dođe potražiti pomoć da njegovi roditelji shvate da ima problema', kaže don Ivan Filipović, predsjednik Udruge.
Jedna od majki ovisnika, Božica Božić, tvrdi da je i period koji je potreban da bi roditelji shvatili i prihvatili da im dijete ima problem veoma dug. Njezin suprug sam priznaje kako je dio krivice za problem njegovog djeteta i on sam. 'Shvatio sam da sam ja bio loš, a ne moje dijete. Znate kako se kaže, djeca gledaju očima, a on nije imao od svog oca što vidjeti. dolazio sam doma pijan i on je to sve gledao, nije od mene imao što naučiti', kaže Branko Božić.
Država u prevenciju ovisnosti u školama i zajednici na godinu uloži i do 85 milijuna kuna. Pomoć sve više traže i obitelji kojima je u društvu neusklađenih vrijednosti sve teže obavljati svoju funkciju.