Na dan u krevetu provede 20 sati

Optimizmom protiv bolesti - Ričard lavljeg srca

Slika nije dostupna
Bio je soboslikar, bio je DJ, živio za ples... Bio je oličenje aktivnog i druželjubivog čovjeka. Onda se, praktički preko noći, suočio s bolešću: sve je nestalo kao kula od karata, njegov se život odjednom pretvorio u ležanje u krevetu, 22 sata dnevno. I tako već mjesecima. Unatoč tome, optimizam ga ne napušta, veseli se malim stvarima i vjeruje u čudo. Kada god smo skloni sebično precjenjivati vlastite probleme, trebali bismo se sjetiti Richarda.

33 godine, neizbrisiv osmijeh na licu. Ali i neuobičajeno ime za čovjeka iz Samobora – Ričard. Odabrao ga je otac kaskader na putu do matičara. 'Na kraju se sjetio Richarda jer je u to vrijeme bilo puno tih glumaca Richarda poput Richarda Barton, Richard Dreyfus itd.' objašnjava Ričard Dobranić za Provjereno.

Filmu nalikuje i njegova priča – priča čovjeka kojemu su liječnici odavno predvidjeli kraj. Ali on uporno proturječi. 'Dnevno u krevetu provedem 20 do 22 sata. Ali na to se čovjek navikne. Ja bi se radije navikavao na nešto drugo, ali moram se naviknuti na ovo, ne?', dodaje Ričard sa smiješkom.

Prva dijagnoza je bila metastaze u jetri. Tada je imao samo 25 godina. Prošao je 5 ciklusa kemoterapije. Oporavio se i vratio na posao. 16 godina radio je kao soboslikar. 'Ali kako su godine prolazile, tako sam shvaćao da sve manje fizičkog posla mogu napraviti. 5 minuta radim, 5 minuta ležim na podu', prisjeća se Ričard.

Ubrzo je doznao i zašto. Stigle su nove dijagnoze. Metastaze karcinoma na jetri i debelom crijevu, bronhalna astma, urođena srčana mana. 'Cijelo vrijeme sam svjestan svog stanja i jedino što mogu je da budem što više smiren i miran, da se ne uzrujavam i to, ali nekad jednostavno eksplodiram', priznaje. Još uvijek sam hoda. Polako, ali sigurno. Dva, tri puta na tjedan ode na kavu s prijateljima.

Ričard ne razmišlja o budućnosti. Razlog je jednostavan. Živi sada, u ovom trenutku. I njemu je posvećen u potpunosti. 'Sve je moguće, tko zna? Možda preko noći se dogodi čudo. Tako da nekih planova u biti nemam. Preživjeti dan. Bit što manje stresan i probat preživjeti dan u što boljem raspoloženju. To mi je dovoljno. To je već puno'.