U oporuci je navedena posljednja volja osobe koja piše taj dokument za slučaj svoje smrti. Svatko pri pisanju oporuke raspolaže svojom imovinom uz pojedina zakonska ograničenja koja se tiču nužnog nasljeđivanja.
Oporuku može napisati osoba sposobna za rasuđivanje i s navršenih 16 godina. Ako nisu ispunjena ta dva uvjeta, ona je ništavna. Uz privatnu ili javnu oporuku koje su u pisanom obliku, postoji i usmena oporuka koja se može izjaviti pred svjedocima u izvanrednim okolnostima.
Privatna oporuka
Privatna oporuka može biti vlastoručno pisana oporuka i oporuka pisana pred svjedocima. Vlastoručna oporuka mora biti napisana rukom i potpisana.
Pisana oporuka pred svjedocima može biti napisana tako da, bez obzira tko ju je sastavio, osoba koja ostavlja imovinu pred dva istodobno prisutna svjedoka izjavi kako je to njezina posljednja želja i da je pred svjedocima potpiše. Na tako sastavljenu oporuku se moraju potpisati i svjedoci.
Javna oporuka
Javna oporuka se radi pred nadležnim tijelima. Bilo da se radi o osobi koja se odlučila na javnu oporuku jer joj je tako lakše ili oporuku želi napraviti osoba koja ne može ili ne zna čitati i pisati ili se ne može potpisati, na zahtjev te osobe javnu oporuku može sastaviti jedna od zakonom ovlaštenih osoba: sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu, javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni, odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske.
U tom slučaju će osoba kojoj se sastavlja oporuka imati i dodatne troškove ako se, primjerice, odluči učiniti to u nekom od odvjetničkih ili javnobilježničkih ureda.
Oporuka u izvanrednim okolnostima
Jedino oporuka u izvanrednim okolnostima je usmena oporuka. Radi se u okolnostima u kojima osoba koja ostavlja svoju imovinu nije u stanju napisati oporuku niti u jednom drugom valjanom obliku. Posljednju volju može izjaviti usmeno pred dva istodobro prisutna svjedoka.
Bitno je znati da takva oporuka, za razliku od drugih, ima rok do kojeg vrijedi. Naime, ona prestaje vrijediti nakon što protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena.
Kako napisati oporuku?
Ako se piše vlastoručna oporuka, ona mora biti napisana na papiru, rukom.
Nakon naslova dokumenta "Oporuka", tekst bi trebao izgledati slično onome koji slijedi: "Ja (ime i prezime) od oca (ime oca) i majke (ime majke), rođen/a u (mjesto rođenja), dana (datum i godina rođenja) godine, s prebivalištem u (adresa prebivališta), pri čistoj savjesti, zdravog razuma i bez ičije prisile, ovom oporukom koju sam osobno napisao/la za slučaj svoje smrti, želim raspodijeliti moju imovinu na način kako slijedi:".
Dalje se navode detalji o nasljednicima i što nasljeđuju - ime i prezime, adresa nasljednika i odnos s nasljednikom (sin, kćer, majka, otac, bračni drug...) te detalji o imovini koju će pojedini nasljednik dobiti nakon smrti osobe koja piše oporuku.
Ako je nasljednika više, za svakog se ponavlja isti obrazac poput gore opisanog. Na kraju oporuke je dobro napisati: "Ova oporuka je moja posljednja volja i želim da se po njoj u potpunosti postupi nakon moje smrti".
Potom slijede podaci o izvršitelju oporuke koja je obično i osoba kojoj je oporuka povjerena na čuvanje - osoba od povjerenja, odvjetnik i slično. Dokument se završava nazivom grada u kojem je oporuka napisana i datumom kad je sastavljena te potpisom osobe koja ju je napisala - oporučitelja.
Opozivanje oporuke
Oporuka se uvijek može opozvati, bilo da se radi o djelomičnom opozivanju ili opozivanju u cjelini. Opoziv poruke može se napraviti očitovanjem, novom oporukom ili raspolaganjem stvari ili pravom koje je u oporuci bilo nekome namijenjeno. Primjerice, ako je u oporuci navedeno da jedan od nasljednika dobiva automobil, a oporučitelj za vrijeme života to vozilo proda, oporuka je u tom dijelu opozvana.
Ako se oporukom imovina ostavi, primjerice, bračnom drugu, ona će se smatrati opozvanom dođe li do pravomoćne presude o rastavi braka, osim ako u oporuci nije drugačije navedeno.
Tko čuva oporuku?
Oporuku može čuvati osoba koja ju je napisala, a može je povjeriti na čuvanje nekoj drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi. Oporuka može biti povjerena na čuvanje osobi koja je u njoj navedena kao nasljednik ili jednome od nasljednika. Takva oporuka može, ali i ne mora, biti evidentirana u Hrvatski upisnik oporuka (HUO).
Ako se oporuka povjerava na čuvanje sudu, javnom bilježniku ili u inozemstvu konzularnom, odnosno diplomatsko-konzularnom predstavniku Hrvatske, oni su je dužni primiti na čuvanje i o tome bez odgode poslati obavijest u HUO.
Hrvatski upisnik oporuka (HUO)
HUO je javni upisnik koji vodi Hrvatska javnobilježnička komora. Do podataka koji su pohranjeni u njihovoj evidenciji može doći samo vlasnik oporuke ili osoba koju je za to ovlastio.
U HUO se evidentira da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka. Činjenica da oporuka nije evidentirana u Hrvatskom upisniku oporuka ne šteti njezinoj valjanosti.
Upisivanje oporuke u HUO
Za upisivanje oporuke u HUO potrebno je napisati zahtjev sa svim potrebnim podacima o tome tko je sastavio poruku te tko je čuva. Za evidentiranje oporuke plaća se naknada za evidenciju.
Zahtjev i dokaz o uplati naknade za evidenciju mogu se predati osobno u Komoru radnim danom u vremenu od 9 do 15 sati. Osoba koja predaje zahtjev dužna je u Komori se identificirati važećom osobnom iskaznicom ili putovnicom.
Drugi način za evidentiranje oporuke u HUO je zahtjev i dokaz o uplati poslati poštom na adresu Komore, no u tom slučaju je potrebna ovjera potpisa na zahtjevu kod javnog bilježnika. U evidencijski registar upisuju se određeni podaci o oporuci, ali ne i sadržaj tog dokumenta.
Nužni nasljednici
Uz svaku važeću oporuku postoje određena zakonska ograničenja. Zakonom je određen krug osoba koji ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je osoba napisala.
Nužni nasljednici su potomci osobe koja je napisala oporuku, kao i njegova posvojčad i njihovi potomci, djeca nad kojom je osoba imala partnersku skrb i njihovi potomci te bračni ili izvanbračni drug osobe, životni partner ili neformalni životni partner. Oni imaju pravo na nužni dio koji iznosi polovicu onoga dijela koji bi svakome od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Među nužne nasljednike ubrajaju se i roditelji, posvojitelji i ostali predci (djedovi, bake...) osobe koja je napisala oporuku ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Nužni dio na koji oni imaju pravo je trećina njihovog zakonskog dijela.
Nasljednici ne nasljeđuju samo imovinu nego i dugove
Nasljednici se mogu odreći nasljedstva ili ga prihvatiti. U slučaju da prihvate nasljedstvo, oni su odgovorni i za moguće dugove osobe koja im je ostavila svoju imovinu. I tu svoju ulogu ima oporuka.
Nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove cijelom svojom imovinom, ali do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost dugova koje je nasljednik već podmirio sud ne pazi po službenoj dužnosti nego samo po prigovoru nasljednika.
Ako je nasljednika više, oni za dugove odgovaraju solidarno, svaki do visine svoga nasljednog dijela. Dugovi se dijele razmjerno njihovim nasljednim dijelovima, ako nije drugačije određeno oporukom.