Ovaj sport možda ne bi postojao ovakav kakvim ga danas znamo da nije bilo znatiželje dvojice Hrvata. Jer da nema padobrana sve čovjekove aktivnosti u zraku ne bi postojale.
Snove o letenju imao je i veliki Leonardo da Vinci, ali nikada nije otišao tako daleko kao Faust Vrančić. Šibenčanin koji je izumom zadužio svijet. Unaprijedio je Da Vincijeve nacrte, izradio padobran, skočio s tornja u Veneciji i uspješno sletio 1617. godine. Njegov izum isprobala sam i ja prije tri godine, u tandemu.
Tko god je skočio s padobranom zna da to što proživite, sile koje doživite ne možete nikome dovoljno „vividno" opisati. Jer biti poput ptice, bar nakratko, zaista je nešto posebno. Ja sam imala iskusnog padobranca uz sebe, a Faust samo vjeru u svoj izum. Danas sportaši iz cijeloga svijeta posjećuju njegovu rodnu kuću. Cederic je B.A.S.E skakač. B.A.S.E je zapravo kratica za građevine, antene, mostove i litice -odnosno čvrste objekte s kojih ovi sportaši skaču. Cederic je skakao s najvišeg mosta na svijetu, ali drži rekord i u najnižem B.A.S.E. skoku sa samo 35 metara gdje stvarno morate biti spretni da biste na vrijeme otvorili padobran. Iz padobranskog skoka razvila se ideja o tome kako ostati što dulje u slobodnom padu, tako je nastao B.A.S.E. skok. No ono što omogućava produljenje pravog slobodnog pada je wing- suit odnosno odijelo za letenje. Cederic ne bi mogao juriti prostranstvima Švicarske da nema ovog čovjeka - još jednog Hrvata!
Robert je ovo takozvano šišmiš odijelo napravio tako da ga mogu koristiti svi. „1998. godine Francuz kojemu i pripada čast izumitelja odjela za letenje Patrick De Guardon napravio je prvo odijelo. ˝Ono što je zapravo moja zasluga ovako neskromno rečeno, ja nisam taj koji ga je izumio, ali sam prvi koji ga je napravio do te mjere jednostavnim i funkcionalnim da sam ga prvi komercionalno osposobio za upotrebu“, rekao nam je Robert Pečnik, B.A.S.E skakač.
U počecima ovog sporta oprema nije bila lako dostupna kao danas, nije imao izbora pa je sam počeo šivati i tako usavršio i proizveo odijelo od kojeg danas živi. U odijelu postižu brzinu od 140 pa sve do 200 kilometara na sat. 31 godina iskustva je iza njega, gotovo 8 tisuća skokova raznih padobranskih disciplina. B.A.S.E jump je za njega najveća strast. Iako se možda čini kako razlike između klasičnog padobranskog i B.A.S.E skoka gotovo da i nema, ipak postoji nešto što nije zanemarivo, jer u B.A.S.E skokovima ne postoji rezervni padobran. Ovisite samo o jednom.
>> Zašto žudimo za teškom hranom u zimskom razdoblju?
S tehnologijom kakvu danas posjedujemo gotovo ni jedan skok nije nemoguć. Da je zaista tako, dokazuje Rus Valery Rozanov. Vulkani Kamčatke i dalje su aktivni, a kako bi izveo ovaj let iznad kratera vulkana Muntovsky, morao je skočiti iz helikoptera. Valery je zapravo alpinist koji je osvjajući vrhove došao na ideju skoka s litica. Njegovi pothvati uključuju i pravu alpinističku ekspediciju.
Juriti 200 kilometara ma sat uz stijenu opasnije je od bilo koje druge padobranske discipline. Tek stotinjak ljudi u svijetu bavi se ovim sportom. Rizik koji on nosi često je prevelik. U prosjeku na godinu pogine 15 ljudi, a prošle je godine poginulo čak 19 osoba.
Većina će reći - ovi ljudi žive s glavom u torbi. Ali, oni žive od svoje ljubavi. Mjesta s kojih oni skaču većina nas vjerojatno nikada neće posjetiti, a o stajanju na rubu da i ne govorimo. Baciti se... E za to je potrebna hrabrost. A da nema izuma i tehnologije znatiželjnika nikada čovjek ne bi mogao letjeti, a kamoli zvučati poput zrakoplova.
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.