Iako ih ne vidimo

One su svuda oko nas

Slika nije dostupna
Svaki dan bombardirani smo milijunima poruka.

Nekih smo svjesni, ali neke od njih su skrivene. Kažu - iako ih ne vidimo, djeluju na nas. Ti podražaji pojavljuju se svuda oko nas - u reklamama, filmovima, crtićima pa čak i u glazbi. Mogu li onda promijeniti naše stavove, ponašanje?

1957. godine James Vicary napravio je eksperiment na publici u kinu. Dok se prikazivao film Piknik, umetnuo je različite sličice u trajanju od 3 milisekunde s porukom 'Pijte gazirano piće' i 'Jedite kokice'. Tvrdio je kako je prodaja tih proizvoda porasla za više od 50 posto. 5 mjeseci nakon što su istraživači bezuspješno pokušavali dobiti isti rezultat eksperimenta, Vicary je priznao da je lažirao podatke jer je njegova marketinška agencija bila u gubicima.

Sotonistističke poruke u glazbi?

Subliminalna poruka prikazivana je i u kampanji bivšeg predsjednika SAD-a Busha. U bljesku je sličica na kojoj piše 'rats' odnosno štakori tik nakon prikazivanja njegova protukandidata. Kontroverzna kampanja završila je na sudu bez posljedica. Bush je pobijedio na izborima. Drugu vrstu subliminalnih poruka naš mozak može i svjesno doživjeti, ali su one toliko vješto skrivene da ih na prvi pogled ne zamjećujemo.
Namjerno ili ne, najčešće subliminalne poruke upravo aludiraju na seksualnost.

Pa tako u razigranoj mašti i dvije boce piva, ciljanim sjenčanjem mogu postati nešto posve drugo. To bi kupce potencijalno trebalo zagrijati za određeni proizvod. Masoni, iluminati i sotonističke poruke našle su svoje mjesto, neki tvrde, u glazbi, a primijete se tek kada ih slušate unatrag. Mnogi bandovi i pjevači optuženi su da su njihove pjesme sadržavale suicidalne poruke te da su krivi za samoubojstva tinejdžera.

>> Djevojka živa zapaljena u sotonističkom ritualu

Nekoliko puta na sudu je završio i Ozzie Osebourne, a najpoznatiji slučaj je onaj Judas Priesta. Znanost nije uspjela doći do konkretnih dokaza da takvo što može utjecati na naš um u tolikoj mjeri da dignemo ruku na sebe ili drugoga, koliko god kontroverzno bilo. Komunikolozi, grafičari, ekonomisti, psiholozi - svi se složu da utjecaj postoji, ali ne mijenja naše ponašanje i stavove.

Ipak takvo oglašavanje je zakonom zabranjeno u Hrvatskoj pa i u svijetu, ne samo što postoji gram sumnje, već zato što je moralno i etički upitno. Znanost tvrdi nemoguće je upravljati ljudima na takav način, skeptici pak tvrde da se šalju poruke nečije ideologije i namjere. Kome vjerovati? Ipak je za zapitati se: ako zaista netko može nama tako upravljati, bi li svijet izgledao posve drugačije?