On je kauboj, naziva se federalnim maršalom. Ima 75 godina, živi potpuno sam, u uvjetima kojima ne možete zamisliti da itko može preživjeti. No na van - izgleda kao hodajući muzej.
Za njega u njegovu kraju, pa i šire, svi znaju. Tridesetak šešira, opasač i pištolj, kaubojske čizme, deseci odijela. I to je sve što mu treba. Osim što ga je teško razumjeti ako ne znate njegov dijalekt, mnogi će teško razumjeti i način na koji živi!
Ima i nezdravu naviku – pušenje, ali kaže da šerif mora pušiti. "Šerif puši cigaru. Šerif mora pušiti", kaže. Usred starog istarskog grada, on je na konju!
"Tu bi trebalo kupiti gumene čizme za konja. Jer se skliže. U Teksasu nema kamenja, samo pijesak", kaže.
Ima 75 godina. Rođeni je Labinjanin. Živopisan, osebujan, samo svoj. Jedini kauboj, odnosno, kako kaže, federalni maršal u Hrvatskoj. U kaubojskom odijelu, šeširu i čizmama po cijele dane čuva stari grad.
Labinjani kažu da je njihov dobri duh, da se druži s mještanima i da je turistička atrakcija.
"On je dobroćudan, poštenjačina, nikoga ne dira, poštuje svakoga, ugodna osoba. Veoma atraktivno izgleda i često vidim da se turisti i stranci vole slikati s njime", govore Labinjani.
"Uvijek radi sam sebi svoje uniforme i ako mu trebamo nešto pomoći, onda mu pomognemo", poručuju. Dobri duh Labina voli tamu.
Pravim imenom Euro, zapravo je bez eura i ne plaćaju mu za ovo što radi. Zaradio je mirovinu, no ona mu je godinama blokirana, pa životari često oviseći o dobroti sugrađana. No ne žali se.
"Ja mrzim pare", kaže Euro, koji i ljeti hoda u kaubojskom odijelu. Kaže da mu je ljeti još bolje. Ne ide kući, ne spava i ne odmara se.
"Po meni, on je jedan od jačih konceptualnih umjetnika ovdje i šire. Drugi će reći da je on malo veliko dijete, treći će reći da je glupi budalaš koji se glupira bezveze", kaže fotograf i Eurov prijatelj Adriano Kiršić.
Adriano je čovjek koji ga razumije, onaj koji s njim razgovara, koji ga prati i fotografira. Njegov lik i djelo objavljuje na posebnoj stranici posvećenoj samo njemu.
"On smatra da kada ja stavim njegove fotografije na internet, to prate svi kauboji u Americi i to je dio njegova legitimiteta. On živi kao kauboj, šerif, to je njegov javni kontekst, kako se on javno legitimira, a u drugom je dijelu jedna jako teška situacija", kaže Kiršić.
Tu tešku situaciju mnogi ne vide. Skriva ju Euro vješto iza osobnosti koju mnogi ne shvaćaju, osobnosti koja je njegov cijeli svijet, jedini u kojem se osjeća dobro, korisno, zadovoljno! Euro živi u samom starom gradu u trošnoj kući, nakrcanoj stvarima, šeširima i robom. Posvuda su naslagane stvari jer on ništa ne baca.
Ima i uniformu Tita.
U kući nema ni struje ni vode ni grijanja. Posvuda je vlaga, prašina i paučina. Uz tek pokoju baterijsku žarulju, Euro ovdje provodi vrijeme u kući - šijući sam zakrpe i obnavljajući svoja kaubojska odijela.
Euro nema obitelji. Tek brata koji živi u Americi. Majka s kojom je živio umrla je 1996. godine i od tada, sve je krenulo nizbrdo. No, ne u kaubojskom svijetu, već u onom realnom svijetu koji mi vidimo, a Euro ni ne primjećuje. Euro ima 3000 kuna mirovine, no ne prima ju zbog ovrhe. Kaže da mu nitko nije došao i ponudio pomoć.
Uvjeti u kojima Euro živi nehumani su i nedostojni čovjeka. U Gradskom poglavarstvu žele pomoći, a gradonačelnik Valter Glavičić kaže da sve zna i da nije jednom pokušao riješiti problem.
"Najbitnije je da Keko to dozvoli, da mu nepoznati ljudi uđu i da to naprave. Ne možemo na silu. Sve je to stvar dogovora. Ako Keko to želi, evo, odmah ćemo sad dogovoriti. Ako treba, ja ću odmah zvati komunalno", poručio je Glavičić.
Voda je dovedena do kuće, no Euro ne želi ni vodu ni struju. "Keko ne želi koristiti električnu energiju. Kako da ga mi svi skupa uvjerimo da je koristi? Gdje je tu naša granica upliva u nečiji privatni život, koliko god mi mislili da smo racionalni?" pita se gradonačelnik.
I tako uglavnom završavaju rasprave kada netko želi civilizacijske dosege ukomponirati u njegov životni stil. Adriano kaže da Eura ne treba žaliti jer je to zadnja stvar koju bi on želio.
"Tada kada se sažali sam nad sobom ili kad se drugi sažale nad njime, onda on više neće postojati. Tad će biti definitivni kraj. On je meni bezvremen, bez obzira na to koliko će čovjek živjeti. On je rekao da će živjeti 103 godine. To je zato što mu je djed živio 103 godine. To je dobra priča", misli Adriano.
"Veliki dio će se diviti da netko može opstati sa svojim razmišljanjem i ne se odati sad situaciji koja je. On ne zna situaciju koja je sada, on ne zna da je toliko ljudi iseljeno, problematiku lokalnih stvari i te stvari, on živi u svom svijetu. On živi kao moja unuka u dječjem svijetu. Veselo", kaže Labinjanin Zoran.
"Ovo je prijateljstvo koje nema interes. Interes je sve, ali ovo nema financijski interes i takvo prijateljstvo opstaje", kaže Zoran, na čijem je ranču Euro proveo mnogo vremena, družio se s ljudima, ali i konjima, dočekivao turiste, djecu i bio glavna atrakcija.
Euro jede jednom dnevno u lokalnoj pizzeriji. Vlasnik je dao jasne upute da ne plati ništa, a ako plati, da simbolično, tek toliko da ne uvrijedi njegov kaubojski ponos.
"Ja sam zadovoljan... jer da njega nema, ja bih bio na groblju", kaže Euro. Kaže da bi umro da mu netko uzme ono što jest! Tu mogućnost da živi kako želi i jedino kako zna. Koliko god nekome sve ovo bilo upitno, suludo, nerazumljivo, ovaj dobronamjerni čovjek svoju svrhu zna i njemu je sve i logično i jasno. On je sretan i tako će biti sve dok ga noge budu nosile.
"Onda je onako bukvalno rekao - ja ću ovdje na ulici krepati. I to je dio koji me potresao. Dandanas sam šokiran, emocionalno pogođen upravo zbog tog njegova stava", kaže Eurov prijatelj Adriano.
Euro ne želi u starački dom jer kauboji ne žive u domovima za starije. Oni žive vani, na otvorenom, ne robuju modernim dostignućima, njihov je svijet drukčiji. Ni Euro ni Keko, već federal maršal. To je on u kaubojskim čizmama, pištoljem u opasaču, sa šeširom.
Ništa ne traži, nikog ne moli, on je svoj i takav želi ostati. Jedini pokretni muzej Labina, skulptura koja diše, poznat, neki kažu ne i prepoznat kao brend.
Čovjek koji ne zna drukčije niti to želi, onaj zbog kojeg jedni misle - ludo pa živi, a drugi - da ovaj svijet lišen modernih normi, navika i moranja možda i nije tako loša ideja.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr