Ojkanje je ostatak prastarog ilirskog i prailirskog pjevanja s područja antičke Dalmacije, današnje Dalmacije, BiH i Crne Gore, koje su Hrvati usvojili i sačuvali.
Oko 400 državnih izaslanika, predstavnika civilnog društva i promatrača je odluku o zaštiti ojkanja donijelo na 5. zasjedanju UNESCO-vog Međuvladinog odbora za zaštitu nematerijalne kulturne baštine u Nairobiju, Keniji.
Ojkalica iz Zagore je mnogo starija od 'gange' ili 'rere' (Imotski, Sinj, Hercegovina). To je vrlo staro pjevanje u kome muzikolozi gledaju najstarije oblike višeglasja. Puno je starije od srednjovjekovne 'dijafonije', od koje se razvila kasnije klasična polifonija.
Ojkanje izvodi dvoje ili više pjevača, koristeći specifičnu tehniku 'treskanja' glasa. Pjesma traje onoliko dugo koliko vodeći vokal može držati svoj dah. UNESCO-va Povelja o zaštiti nematerijalne kulturne baštine usvojena je 2003. godine i do sada su je ratificirale 132 zemlje.
Na istom su zasjedanju na popis ugrožene kulturne baštine stavljena tri kulturna elementa iz Kine, 'Meshrep' tradicija Ujgura u kineskoj automnoj regiji Xinjiang Ujgur koja uključuje glazbu, ples, glumu, folklor, akrobatiku, usmenu književnost i igre, izgradnju džunki u pokrajini Fujian i pokretni drveni tiskarski stroj u pokrajini Zjeijang. Taj se stroj uglavnom koristi za tiskanje rodoslovlja klanova iz okruga Rui'an. (Hina)