Cilj: Lastovo!
Nezaboravno putovanje započelo je iz Križevaca u jedan sat poslije ponoći, jer su se kao već iskusni putnici na ovaj naš otok, naučili da se u Split mora stići ranije kako bi se 'zaradilo' mjesto na trajektu. I tako su na vrijeme stigli u Split, kupili kartu za trajekt koji je polazio oko 10 sati, i presretni kao treći u redu na ukrcaj, čekali.
Ipak, rasploženje im je malo narušila spoznaja da putuju do Vela Luke, gdje se prekrcavaju na drugi brod. Konačno su se ukrcali na brod Korčula, stigli u Vela Luku i čekali na prekrcaj. I čekali, i to dobrih pola sata.
Nakon pola sata čekanja u zagušljivom potpalublju u kojem su se gušili od dima i vrućine, konačno se otvorio izlaz i polako je krenuo prekrcaj.
Njihov automobil izlazi zadnji i upućuju ih do drugog trajekta Vis koji vozi dalje. Sretni i nasmiješeni dolaze do spomenutog broda, kada začuju nečije uzvike da je prekrcaj gotov i da je trajekt pun. Ostaju na ukrcajnom mostu, zbunjeni, dok im uzvikuju da se maknu kako bi brod mogao krenuti, te da čekaju drugi brod koji polazi oko 20 sati.
Tada je bilo oko 14 sata.
Naš je čitatelj, revoltiran time, ugasio automobi i izašao iz njega.
'Žao mi je ne stane više nitko', rečenica je koju su mu ponavljali.
Do njega dolaze ljudi koji su stajali u redu, te ga obavješatavaju kako je preko reda ušlo 5 – 6 automobila u Veloj Luci, podržavaju ga u neuzmicanju, i govore kako se ovakve stvari često događaju i kako je vrijeme da im netko stane na kraj.
Ohrabren time, on ne uzmiče. Zaposlenici Jadrolinije prijete policijom. Siguran u sebe, ne uzmiče, kaže im neka slobodno pozovu policajce.
Sve to na ukrcajnom mostu nadgleda navodni kapetan broda, i maše mu da se makne. Na njegove upite tko je, ne želi odgovoriti i naglašava kako on uopće ne radi ovdje. Odgovara kako on nije nitko. Na traženje koordinatora ovog prekrcaja, kapetan broda pokazuje na mladića iz Lučke kapetanije koji u tom trenutku maše po rivi.
Naš čitalje dolazi do njege te ga pita kako je mogao prije njih sa broda Korčula koji su trebali nastaviti putovanje, pustiti neke 'leteće' iz Vela Luke. Mladić odgovara kako njega nije briga što je on bio dolje u potpalublju i kako ovdje nije nitko ušao.
Ljudi koji su čekali u redu, ipak su potvrdili da mladić laže i da su oni automobile vidjeli.
Smiren, dolazi do zaposlenika Lučke kapetanije i pita ih da li bi možda nekako mogli njegov automobil, koji jedini nije stao, ipak 'ugurati' na brod. Oni mu na to odgovaraju da njih nije briga i da ne stane. Nakon više od pola sata njegova moljakanja nitko se nije ni trznuo.
Odlazi do kapetana broda te mu govori kako odlazi sa broda samo zbog onih koji čekaju drugi brod. I tada dobiva pljesak sa palube broda.
Čekaju noćni brod koji, naravno, kasni i u dolasku i u polasku iz Vela Luke. A budući da u Lastovu trgovine ne rade kasno u noći, svi planovi o kupnji spali su na kupnju samo nužnog i nekvarljivog i to u Vela Luci.
Pri ukrcaju ih je dočekala sva posada broda Korčula i tapšala ih po ramenima. Za cijeli incident, priznali su, jedini su krivci koordinatori u Vela Luci koji ukrcavaju automobile bez reda i pameti. Slažu se da ako se vrši prekrcaj iz broda u brod, onda idu prvo automobili iz broda Korčula u brod Vis, pa ako netko još stane, stane, a ne obrnuto.
Na Lastovo su stigli nešto prije ponoći. Na putovanju koje je trajala jedan dan, propala im je hrana koju su nosili u malim frižiderima, propao je cijeli dan u apartmanima. Morali su nešto i pojesti u Vela Luci, platili su kartu za putovanje koje su započeli i sa kojeg su ih izbacili, došli 'strgani' od umora tako da su se dva dana oporavljali.
Naš ogorčeni čitatelj rodom je sa Korčule ( blizu Vela Luke), pa je nasreću imao nekud odvesti ljude koji su putovali s njim na Lastovo.
A da je bio stranac? Bi li opet došao ?
I to nije sve. Kako je put započeo, slično je i završio te tako postao još jedna zanimljiva crtica iz života zaposlenika Jadrolinije.
Cilj: Split !
Na povratku su se ukrcali na brod Korčula i oko 13 sati krenuli iz Vela Luke prema Splitu. Ovaj je put prekrcaj bio odrađen bez greške, jer su prebačeni iz manjeg u veći brod.
Sretni i zadovoljni, poželjeli su nešto pojesti u lijepom restorančiću na brodu te sjedaju za stol. Do njih tada dolazi konobar i govori im kako kuhar odmara do 15h i 30min te da dođu tada. Budući da nisu imali izbora, odlaze i vraćaju se u dogovoreno vrijeme, i čekaju, i čekaju...
Kako nitko ne dolazi, traže pomoć na šanku bara na brodu. Gospodin koji se tamo našao obavještava ih da restoran ne radi.
Zbunjeni pitaju: 'Pa kako ne radi kad su nam rekli da dođemo?'
Gospodin im odgovara kako kuhar ima posla te da ne može kuhati za restoran!
Upita ih koliko ih ima te zove kuhara i pita ga da li može nešto skuhati, a ovaj mu javlja da ne može ništa kuhati za restoran!
'Eto toliko o našem velikom turizmu i usluzi koja košta kao da je optočena zlatom', ogorčeno zaključuje naš čitatelj koji je svoje ljetovanje ilustrirao priloženim fotografijama.