Na početku suđenja saslušana je vještakinja neuropsihijatrijske struke Gordana Dedić, koja je izjavila da okrivljeni Kovačević boluje od jednog od najtežih trajnih duševnih oboljenja te da kod njega neće biti poboljšanja zdravstvenog stanja, pa je sudsko vijeće odbacilo optužnicu zbog bolesti koja privremeno sprječava njegovo kazneno gonjenje.
Prema riječima vještakinje Dedić, nije bilo moguće procijeniti kakvo je bilo Kovačevićevo mentalno stanje u vrijeme izvršenja kaznenog djela, ali psihijatrijski vještaci koji su ga promatrali
pretpostavljaju da je u to vrijeme bio sposoban za obavljanje
vojnih dužnosti, kako to proizlazi iz raspoložive dokumentacije.
'Kovačević se prvi put psihijatru obratio 1988. godine, ali nema dokaza za to da je tada pokazivao znakove neubrojivosti', kazala je ona.
Kovačević se nalazi na zatvorenom odjelu psihijatrijske klinike Vojno-medicinske akademije u Beogradu i nije prisustvovao početku suđenja.
Predmet protiv Kovačevića bio je prvi koje je Haško tužiteljstvo
ustupilo srbijanskom pravosuđu, nakon što je već za njegova boravka u pritvoru u Scheveningenu ustanovljeno kako nije sposoban za suđenje.
Tužiteljstvo za ratne zločine Srbije preuzelo je optužnicu, koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i granatiranje Dubrovnika 6. prosinca 1991. godine.
Prema optužnici, Kovačević i jedinice kojima je zapovijedao ispalile su tada više stotina projektila na dubrovački Stari grad, pri čemu su poginuli civili Pavo Urban i Tonči Skočko, tri su osobe bile ranjene, a potpuno je razoreno i izgorjelo šest povijesnih i arhitektonskih spomenika pod zaštitom UNESCO-a, te je oštećeno još 46 objekata.