Na autobusnoj liniji od Rijeke do pomorske škole u Bakru srednjoškolci se tuku, pale sjedala, bacaju jaja i petarde za vrijeme vožnje, vozaču bacaju jaknu preko glave, nasilno zaustavljaju autobus. Nema što nisu pokušali kako bi ih spriječili: postavili su kamere, jedno vrijeme čak su plaćali i zaštitara, ali, bezuspješno!
Ekipi emisije Provjereno obratili su se užasnuti roditelji koji više djecu ne žele slati u školu tim autobusom, ali nemaju izbora. U sve se umiješala i policija, jer djeca iz straha od osvete - ne žele odati imena nasilnika.
Mjesto radnje - autobusna linija 27A, vrijeme 7:25. Na prvi pogled sasvim uobičajeno jutro za učenike
pomorske škole u Bakru. Tri puna autobusa učenika koji svakog dana putuju iz Rijeke do Bakra. No nekada se tih 20-ak minuta koliko traje vožnja pretvori u pravi pakao. Posebice ove godine.
''Od početka ove školske godine učestali su incidenti'', kaže Katarina Prijić iz tvrtke Autotrolej Rijeka.
''Ima problema, pošaraju autobus, zalijepe kamere, a što se drugog tiče, ništa'', kaže jedan od vozača autobusa.
Nadzorne kamere u autobusima postavljene su upravo kako bi se spriječilo vandalsko ponašanje. Učenicima, međutim, nije dugo trebalo da pronađu način kako ostati neopažen, na kamere zalijepe naljepnicu i nakon toga nastaje kaos.
Zapaljena sjedala, potrgani sigurnosni pojasevi, išarana unutrašnjost. No osim imovine, na meti vandala, nalaze se i učenici mlađeg uzrasta. Od njihovih roditelja, Provjereno je primilo poziv u pomoć. No ne žele pred kameru, jer se boje da će se nasilnici osvetiti njihovoj djeci.
Ekipa emisije Provjereno na ''zloglasnu'' se liniju ukrcala na riječkom terminalu. Autobus je bio pun, ali pred licima koja ne viđaju svakodnevno, ispada nije bilo. Ali za svaki ispad koji se dogodi, riječko prijevozničko poduzeće baca u troškove.
''Procedura je takva da ukoliko dođe do incidentne situacije vozač mora zaustaviti vozilo, vozilo se mora osposobiti za vožnju ponovno i mora se o tome obavijestiti policija'', objašnjava Katarina Prijić.
Policija je već u nekoliko navrata bila obaviještena. Najteži incidenti dogodili su se prošle godine, a događaju se najčešće pred kraj školske godine ili uoči blagdana. ''U unutrašnjosti vozila učenici znaju razbijati jaja, gađati se voćem, a prošle smo godine imali situaciju da su tijekom povratka iz škole u Rijeku palili petarde. Sam vozač koji je pokušao ugasiti plamen zadobio je opekline'', priča Katarina Prijić.
Taj se vozač nakon toga više nije vraćao na posao. Vozač s kojim je razgovarala ekipa Provjerenog na liniji iz pakla radi osam mjeseci. Straha, kaže, nema, a ni problema, za razliku od ostalih kolega.
Porukama u autobusima učenici jasno daju do znanja što misle o videonadzoru. Da problem postoji i da nije od jučer svjestan je i ravnatelj Pomorske škole. Nasilnici su, kaže, u manjini, a zna i da su kamere učenicima trn u oku, jer ne mogu raditi što ih je volja.
''Tu se sada stvaraju problemi, jer nekim učenicima ne odgovara da je videonadzor u autobusima'', kaže Gordan Papeš, ravnatelj Pomorske škole u Bakru.
Iako se sve događa poslije nastave i izvan školskog prostora, problem doživljavaju kao svoj, jer ipak je riječ o njihovim učenicima. No sankcija dosad nije bilo iako su, navodno, krivci svima dobro poznati, ali dokaza nema. ''Ne izbacujemo nikoga iz škole. U jednom trenutku imali smo informacije roditelja i učenika koji su sumnjali na nekoliko učenika da su izazivači tih nereda. Mi smo zvali njihove roditelje, upozorili i mislimo da smo samim time poslali poruku. Mi ih ne želimo izbaciti iz škole'', objašnjava ravnatelj.
Ovaj problem seže u prošlost. Prije desetak godina u autobusu su čak bili angažirani i zaštitari, ali ni to nije pomoglo. S druge strane, priče brojnih generacija Pomorske škole, o onome što su radili u svoje vrijeme, postale su urbane legende, a te priče nisu bezazlene. Potvrđuje to i Branko, bivši vozač. Liniju do Bakra, kaže, nitko nije rado vozio, a u riječkom prijevozničkom poduzeću dobivala se, tvrdi, po kazni.
''Bilo je ljudi koji su i drastične mjere poduzimali, koji su zbilja riskirali živote te djece, a i ta djeca su riskirala svoje živote. Recimo, tu na ravnici jedan dječak je jaknu nabio vozaču na glavu koji je u tom trenutku vozio 60 na sat, a dolje je provalija od nekih 100 metara. Da je slučajno skrenuo desno mislim da nitko od te djece ne bi preživio'', priča bivši vozač Autotroleja.
Nesreće s tragičnim posljedicama nisu se dogodile, a u Autotroleju nadaju se da ni neće. ''Zaista apeliram ovim putem na sve učenike da dobro razmisle što rade, jer vozač tijekom vožnje mora biti koncentriran na samu vožnju. Ne smije obraćati pozornost na ono što se događa u unutrašnjosti vozila, a prvenstveno je tu riječ o sigurnosti djece koja koriste taj prijevoz. Da se nešto vozaču dogodi tijekom vožnje, posljedice bi bile velike i nemjerljive'', kaže Katarina Prijić.
One blaže posljedice neopravdani su sati, koje, tvrde roditelji, učenici dobiju kada zakasne jer vozač autobusa zbog incidenta zaustavi autobus i odbija nastaviti vožnju.Tako tvrde roditelji, dok u školi imaju svoju priču. ''Ako mislite na opravdane i neopravdane sate, mi smo specifična škola koja školuje po međunarodnim standardima i konvencijama. Sukladno tim konvencijama, da bi svjedodžbe bile priznate u cijelom svijetu, mi imamo sustav nadzora i ta konvencija ne priznaje opravdane i neopravdane sate, nego samo prisutnost i iz tog razloga učenici koji zakasne na nastavu moraju biti evidentirani. Nama nije u interesu da te učenike udaljimo s nastave, nama je interes da ih prepoznamo, da znamo koji su, kako bismo pedagoški utjecali da uvide što rade'', objašnjava ravnatelj.
A što radi policija svo ovo vrijeme. Je li moguće da ne mogu stati na kraj nekolicini tinejdžerskih nasilnika. Ako ih je samo nekolicina. Laički gledano, problem ne bi trebalo biti teško riješiti. Jer i vrijeme i mjesto na kojoj se vandalizam događa poznati su, a nedostaje samo otkriti i tko. ''Sukladno svojim ovlastima, policijski službenici provode mjere i radnje kako bi se utvrdili počinitelji ovih protupravnih ponašanja. Budući da je zakonom propisana tajnost postupka kada su maloljetne osobe u pitanju, mi u ovom trenutku ne možemo iznositi više detalja'', kaže Ankica Kolić iz PU Primorsko goranske.
Detalje najbolje znaju svjedoci. Ima ih 230, koliko ih putuje svakog dana. No očito se boje, a od njih se, kako tvrde roditelji, u školi inzistira da prokažu nasilnike. No, ravnatelj škole, iz komunikacije s njima, stekao je drugačiji dojam. Ravnatelj kaže da na prokazivanje nasilnika nisu spremni ni roditelji niti učenici.
Ima li odgovornosti i u Autotroleju? Bivši vozač misli da ima. U njegovo su doba, kaže, bili pedagozi, prijatelji, ali i autoriteti. Sada se kaže, zbog potplaćenosti i mača otkaza nad glavom, ne žele baviti drugim poslom osim onog za koji primaju plaću.
Odgovornost je vozača velika, a problem očito postoji jer linija 27A i dalje drži naziv linije iz pakla. Bilo da je riječ o pojedincima ili skupini učenika, rješenje bi se moralo pronaći. No iskustvo govori da se u Hrvatskoj ona konkretna pronalaze tek kada netko strada.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr