'Optužba nije iznijela dokaze koji izvan svake sumnje dokazuju kaznenu odgovornost Gotovine ni po kojoj točki optužnice. Stoga tražimo oslobađajuću presudu po svim točkama', rekao je Gotovinin branitelj Payam Akhavan na posebnom ročištu. Nakon što je 5. ožujka završio tužiteljski dio postupka, obrane generala Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača danas su na posebnom ročištu u 'poluvremenu' suđenja počele iznositi argumente u prilog odbacivanju optužnice.
Ona trojicu generala tereti da su zajedno s hrvatskim političkim i vojnim vrhom udružili u zločinački pothvat čiji je cilj bio progon srpskih civila tijekom i nakon Oluje u kolovozu 1995. Taj progon, kako tvrdi tužiteljstvo, počinjen je prije svega neselektivnim granatiranjem civila koji su tako zastrašeni i natjerani u masovni odlazak iz dotada okupiranih područja Hrvatske.
Akhavan je točku po točku osporavao dijelove optužnice koje se zasnivaju na tezi o udruženom zločinačkom pothvatu, a koje generala Gotovinu terete za progon, deportacije, pljačku i bezobzirno razaranje, ubojstva i nečovječno ponašanje te za zapovjednu odgovornost. Za tzv. Brijunski transkript, na koji se tužiteljstvo oslanja u dokazivanju zločinačkog pothvata, Akhavan je poručio da ne postoji ništa što dokazuje udruženu namjeru da se protjera lokalno srpsko stanovništvo.
Nije dokazano da je na Brijunima ostvaren zločinački pothvat
'Ne postoji ništa što bi navelo na zaključak da je na Brijunima ostvaren zločinački pothvat u okviru kojeg je došlo do planiranja progona stanovništva ostvarenog protupravnim topničkim napadom', ustvrdio je Akhavan.
Brijunski transkript snimka je sastanka zapovjednika HV-a održanog 31. srpnja 1995. pod predsjedanjem tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana na Brijunima na kojem je planirana vojnoredarstvena operacija Oluja s ciljem oslobađanja okupiranih područja Hrvatske.
Akhavan je istaknuo da su tužitelji u najboljem slučaju dokazali da je hrvatsko topništvo granatiralo Knin, ali ne i da su mu cilj bili civili, kao ni to da je ijedna smrt bila posljedica tog granatiranja. Akhavan naprotiv ističe da je Oluja bila vođena s izuzetnom vojnom preciznošću, a granatiranje izvedeno uz minimalne kolateralne žrtve koje su bile koncentrirane u blizini vojnih ciljeva.
Nadalje, tvrdi Akhavan, optužba nije dokazala da su srpski civili otišli iz tzv. krajine zbog granatiranja, nego su naprotiv domove napustili prema naređenju tadašnjih krajinskih vlasti.
Tužiteljstvo, nastavio je, nije dokazalo da je na Brijunima planirana pljačka i bezobzirno razaranje jer postoji dovoljno dokaza da je politički i vojni vrh izdao brojna naređenja o održavanju reda u oslobođenim područjima nakon Oluje. Dokazi tužiteljstva u najmanju ruku dokazuju da je Hrvatska trebala osigurati dodatne resurse za održavanje reda, ali pritom nije dokazano da su ti resursi postojali, rekao je Akhavan.
Nije dokazano da je Gotovina propustio zločine prijaviti policiji
Kanadski odvjetnik osporavao je dio optužnice koja Gotovinu, tadašnjeg zapovjednika Zbornog područja Split, tereti po zapovjednoj odgovornosti. Ocijenio je kako tužiteljstvo nije dokazalo da je Gotovina propustio vojnoj policiji prijaviti počinitelje krivičnih djela i da je kažnjavanje počinitelja bilo u njegovoj nadležnosti. Akhavan je ustvrdio da je Gotovina pokrenuo niz disciplinskih postupaka prema počiniteljima kaznenih djela iz redova Hrvatske vojske te da vojna policija nije bila pod njegovom neposrednom nadležnošću.
Akhavan se bavio i pravnim okvirom optužnice obrazlažući zašto obrana smatra da tužitelji nisu ispunili ni pravne kriterije za dokazivanje udruženog zločinačkog pothvata.
U nastavku raspravnog dana argumente u prilog odbacivanju optužnice iznosit će preostali Gotovinini branitelji, kao i odvjetnički timovi Čermaka i Markača.