Nova TV od 14 sati prikazuje specijalnu emisiju posvećenu tragičnoj obljetnici pada Vukovara, s brojnim gostima, analizama i sjećanjima na taj tragični događaj, koji je obilježio noviju hrvatsku povijest. Upravo je obrana Vukovara bila ključ i za obranu čitave Hrvatske, a neprijateljska jugo-srpska vojska, koja se svom silom obrušila na Grad Heroj, tamo je zapravo na kraju ostvarila Pirovu pobjedu, što u nastavku pojašnjava tadašnji zapovjednik obrane Vukovara, Mile Dedaković.
"Nakon 25 godina sam više ponosniji nego prije što sam bio, jer svake nove godine dobijem neke nove spoznaje koje prije nisam znao. I sad još uvijek to nekako nije kompletirano, ali ta bitka je monumentalna bitka, rekao bih u povijesti hrvatskog naroda i zato sam ponosan, zbog ovog što sam bio sudionik, a figurativno i u svakom drugom smislu bih ponovio tu epizodu svog života, jer ne bih mogao danas živjeti da to nisam napravio, zbog svojih prijatelja, djece, a prije svega zbog sebe", istaknuo je tadašnji zapovjednik 204. vukovarske brigade i obrane grada Vukovara, umirovljeni stožerni brigadir hrvatske vojske Mile Dedaković Jastreb.
"Vukovar je bio glavni cilj agresora"
Neprijatelj je bio daleko nadmoćniji, no branitelji su pružali žestok otpor. Dedaković podsjeća čime je sve jugo-srpski agresor tad napadao Vukovar.
"Sad znamo skoro točno i precizno. Bilo je nekoliko desetaka tisuća vojnika neprijateljskih, bilo je nekoliko stotina tenkova i oklopnih vozila, nekoliko stotina topova, cijela riječna ratna flotila i dobar dio zrakoplovstva jugoslavenskog. To je nešto što poslije Drugog svjetskog rata nije zabilježeno da su tolike snage bilo gdje koncentrirane, kao na Vukovar, jer njima je Vukovar bio glavni cilj osvajanja za tu njihovu takozvanu republiku, kako su je zvali, ne znam niti ja... kao glavni grad. Oni su se tu iscrpili, to moramo naglasiti i nisu mogli dalje krenuti prema Zagrebu kako su planirali i to je najveći uspjeh te bitke za Vukovar u kojoj sam, eto, hvala bogu i ja sudjelovao", rekao je vukovarski heroj Dedaković.
Dedaković je odgovorio i na pitanje je li Vukovar mogao biti spašen te pojasnio svoj odgovor.
Nema dileme je li Vukovar mogao biti spašen ili ne
"Da, tu nema dileme nikakve da li je mogao ili nije mogao, samo pitanje je što je trebalo biti napravljeno da on bude spašen. Trebalo je negdje, u lipnju ili srpnju, najkasnije kolovozu, srušiti sve mostove u Vukovaru, napraviti jednu liniju čvrstu za protuoklopnu i protupješačku borbu od Iloka do Šida te dalje od Adaševaca do Morovića i tad bi se Vukovar jednostavno obranio i cijela Hrvatska. Međutim, to nije urađeno i poslije toga doista nije bilo šanse", zaključio je Stari Jastreb.
Nema kajanja
Njegov suborac u obrani Vukovara, Branko Borković Mladi Jastreb, koji je u to vrijeme bio zamjenik zapovjednika 204. vukovarske brigade i obrane grada Vukovara, ispričao je i kako se on osjeća 25 godina nakon tragičnog pada grada heroja.
"U samoj obrani Vukovara apsolutno ne žalim za ničim, jer ne da smo učinili maksimum, dakle tijekom obrane Vukovara, pogotovo što nismo imali ništa, znači posebno u rujanskom dijelu, gdje smo zaustavili te glavne snage i kasnije još puna dva mjeseca odolijevali u okruženju s onim mizernim naoružanjem, znači definitivno protiv polovice JNA, jer pola ukupne snage JNA koja je napadala Hrvatsku bilo je vezano na Vukovar", kaže Borković.
Borba za istinu o obrani Vukovara
"Međutim, u ovih 25 godina, odnosno intenzivno ovih zadnjih 15, 16 godina, praktički nakon 2000. godine mi vodimo rat za istinu zato što su mnogi plaćeni raditi manipulacije, izvrtati činjenice i prikazivati obranu Vukovara praktički iz pozicije izdajnika, a u smislu rušenja ustavnog poretka Republike Hrvatske. To je, recimo, još jedan veliki front koji nam je cijelo ovo vrijeme otvoren. Mi nemamo niti novca niti mogućnosti, osim evo nas živih svjedoka, kojim možemo jasno govoriti o tome. Međutim, oni od toga bježe, bježe od činjenica, a iz kojih razloga, to samo oni znaju", dodao je Borković.
Mladi Jastreb smatra da prava istina o obrani Vukovara nije u literaturi ispravno prikazana. "Nažalost ne. Mi imamo kvalitetnih izdanja i knjiga, što smo progurali na raznorazne načine, ali one još uvijek ne mogu doći do izražaja. Zato i sad, evo na Interliberu imate situaciju da se od nekoliko stotina stranica o Domovinskom ratu, od jednog izdavača, neću ga reklamirati, piše djelo koje je puno neistina i laži", kaže Borković.
Vukovar je mogao biti spašen, ali...
I on je na kraju dao svoj odgovor na pitanje je li Vukovar mogao biti spašen. "Činjenično i danas, kao i onda, govorim - da. Obzirom da smo mi '91. godine, znači u rujanskom ratu, zahvaljujući tome što su u Hrvatskoj pale mnoge vojarne, uspjeli doći do naoružanja, znači mi smo u tim ranijim fazama, da smo brže radili organizaciju i da smo bili spremni, sigurno mogli daleko toga više napraviti i obraniti, no međutim, realnost je takva kakva je i moramo naglasiti, zahvaljujući toj upornoj obrani Vukovara, mi i danas imamo Hrvatsku. Mnogi nam nabijaju na nos, nije to Hrvatska za koju smo se borili. Da, nije to Hrvatska za koju smo se borili, ali je to Hrvatska za koju se vrijedi boriti", poručuje Borković.
"To može samo Bog"
Bez razmišljanja kaže da bi čitavu stvar i opet ponovio. "Apsolutno da. Bespogovorno", kaže Mladi Jastreb ali dodaje da se drugačije ne bi moglo u obrani Vukovara. "U obrani Vukovara ne, jer izvlačiti iz čovjeka ono što on više ne može dati, to može samo Bog.''
Za kraj je govorio i o upečatljivim sjećanjima na obranu Vukovara, koja su još uvijek s njim i nakon 25 godina. "Postoji ih jako puno i svake godine, možda posljednjih godina i sve više, kako godine prolaze, vraćaju se snovi. Jednostavno noćna buđenja, prisjećanja na svaki segment, nešto izroni što sam već možda i zaboravio pa ponovno izroni u prvi plan iz dijela obrane, ali ne kao slabost, nego kao hrabrost i prijatelja i suboraca, jer ja sam u taj grad došao iz Zagreba. Znači u tom gradu nikad u životu nisam bio i nikad nikog prije u životu nisam vidio. Znači masa nas se tako prvi put u životu srela i evo dogodilo se to što se dogodilo, na što smo mi jako ponosni", istaknuo je Borković.