Sitaucija je zanimljiva. INA je državi dužna gotovo dvije milijarde kuna poreza. Istodobno država pak Ini mora platiti, po nekim procjenama oko 500 milijuna kuna za otkup cijelog plina u skladištu Okoli. Tko će te dugove bolje isoristiti u pregovorima, tek će se vidjeti. I stručnjaci smatraju da je MOL tajnim Ugovorom dobio više nego je dao.
Hrvatska vlada objavila je u utorak navečer na svojim internet stranicama 'Ugovor o međusobnim odnosima dioničara Ine" koji su krajem siječnja ove godine potpisali, u ime hrvatske vlade tadašnji potpredsjednik vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec, te u ime mađarskog MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernádi i član Izvršnog odbora Zoltán Áldott.
>> Tko i zašto skriva ugovor INE i MOL-a?
Objavu tog ugovora najavila je premijerka Jadranka Kosor koja je i prije nekoliko dana potvrdila da je dobila traženi ugovor o prodaji Ine mađarskome MOL-u te da će ga objaviti. Ugovor je potpisan 30. siječnja, a sam dokument nosi naziv 'Prva izmjena i dopuna ugovora o međusobnim odnosima dioničara koji se odnosi na INA-Industriju nafte'. Naime, Vlada i MOL su prvi ugovor sklopili u srpnju 2003. kada je MOL, kupnjom 25 posto plus jednu dionicu Ine postao i strateški partner Ine.
Izmjene tog ugovora sklopljene su pak nakon što je MOL u javnoj ponudi za preuzimanje, iz rujna 2008. stekao 47,15538 posto dionica Ine, a uz taj ugovor, Vlada je objavila i tri dodatka - Statut Ine, odnosno njegov pročišćeni tekst, Poslovnik o radu Nadzornog odbora Ine i Poslovnik o radu Uprave Ine. U uvodu ugovora se, uz ostalo, navodi da je "cilj Vlade revidirati Ugovor radi zadržavanja i jačanja zaštite nacionalne energetske stabilnosti".
Ugovor regulira pitanja vezana uz upravljanje društvom, te uređuje sastav Nadzornog odbora (9 članova, od kojih 3 predlaže Vlada koja nominira i predsjednika odbora, MOL 5, jedan predstavnik zaposlenika), Uprave (6 članova, od kojih Vlada nominira tri, tri MOL koji nominira i predsjednika Uprave, a u slučaju izjednačenog broja glasova prevladavajući je glas predsjednika Uprave), te izvršnih direktora. Također se definiraju i tzv. 'zadržana pitanja', odnosno rješenja i odluke za koje Uprava treba prethodnu suglasnost Nadzornog odbora.
Dokument nosi oznaku povjerljivog
Ugovor definira i tzv. lock-up period, odnosno utvrđuje da strateški ulagatelj, odnosno MOL u roku pet godina od stupanja na snagu ne može bez pisane suglasnosti Vlade izravno ili neizravno prenijeti bilo koje dionice koje drži, te da Vlada ili osoba koju ona imenuje može ponovo otkupiti sve dionice koje drži strateški ulagatelj, po pravičnoj vrijednosti (koju utvrdi nezavisni ugledni međunarodni revizor kojeg odabere Vlada i čije troškove snosi Vlada) u slučaju promjene kontrole u MOL-u. To pravo, navodi se, primjenjivo je samo na ukupan paket dionica kojeg drži MOL, a ne i na dio takvog paketa dionica.
Vlada i MOL izmjenama su definirali i pravo prvokupa te mogućnost da Vlada, želi li MOL prenijeti svoje dionice trećoj osobi transakcijom izvan burze, može kupiti te dionice po cijeni i pod uvjetima koje je strateški ulagatelj dogovorio s potencijalnim kupcem. U točki razno u ugovoru se navode i koje će se odredbe ugovora u svakom slučaju smatrati bitnom povredom samog ugovora, te spominje i Glavni ugovor o plinskom poslovanju i članci tog ugovora koji će se također smatrati njegovom bitnom povredom. Dokument ima 18 stranica i naslovnoj stranici nosi oznaku povjerljivo.