"Zlatno doba Amerike počinje upravo sada", poručio je Donald Trump u siječnju prošle godine, nakon što je položio prisegu kao 47. predsjednik Sjedinjenih Država.
Ako se promatra kretanje burzovnih indeksa od 20. siječnja 2025., njegova izjava na prvi pogled ne djeluje neutemeljeno. Dow Jones u tom je razdoblju porastao za više od 14 posto, S&P 500 za gotovo 17 posto, dok je Nasdaq 100 zabilježio rast veći od 21 posto.
No pitanje je koliko burzovni rezultati doista odražavaju stanje realnog gospodarstva.
Prema riječima Stefana Rißea, stratega za tržišta kapitala u investicijskoj kući Acatis, rast na Wall Streetu u velikoj je mjeri potaknut velikim tehnološkim kompanijama koje prednjače u razvoju umjetne inteligencije.
Riječ je o sektoru koji ima iznimno snažan utjecaj na burzu, ali čini tek dio ukupnog gospodarstva. Kako ističe, širi gospodarski učinci tog rasta zasad su ograničeni.
Slično razmišlja i David Kohl, glavni ekonomist banke Julius Bär, koji ocjenjuje da Trump ima veliku sreću što se upravo u njegovu mandatu događa snažan procvat tehnologija povezanih s umjetnom inteligencijom, pri čemu Sjedinjene Države raspolažu globalno vodećim tvrtkama u tom području.
Američko gospodarstvo u trećem tromjesečju zabilježilo je godišnji rast BDP-a od 4,3 posto, što je najbolji rezultat od ljeta 2023.
Ključni poticaj tom rastu bile su višemilijardne investicije u podatkovne centre. Ipak, prema upozorenju Laure von Daniels iz Zaklade za znanost i politiku (SWP), ostaje neizvjesno koliko je takav rast dugoročno održiv i koliko se stvarno prelijeva na šire gospodarstvo, uključujući poduzeća i tržište rada.
Posebno ističe da rast automatizacije i primjena umjetne inteligencije mogu dugoročno imati negativne posljedice na zaposlenost.
Trumpova gospodarska politika temelji se na carinama, deregulaciji i smanjenju poreza, s ciljem zaštite domaće industrije, jačanja proizvodnje i otvaranja novih radnih mjesta.
Prema von Danielsu, za ostvarenje tih ciljeva ključna su ulaganja unutar SAD-a. Iako je Trump u pregovorima s trgovinskim partnerima osigurao određena obećanja o investicijama, to još uvijek ne jamči kakva će stvarna investicijska dinamika biti u nadolazećim godinama.
Uz to, ukupni učinci njegove politike ostaju nejasni, piše Deutsche Welle.
Von Daniels upozorava da, iako je pritisak na druge zemlje vidljiv, dosad nije predstavljena koherentna i razrađena gospodarska ili industrijska strategija.
Na tržištu rada pozitivni pomaci zasad izostaju. U studenome je stopa nezaposlenosti porasla na 4,6 posto, što je najviša razina u posljednje četiri godine. Posebno je pogođena prerađivačka industrija, u kojoj je samo u prosincu ukinuto oko 8000 radnih mjesta. Prema von Daniels, Trump zasad ne nudi jasne odgovore na pitanje kako planira očuvati ili povećati zaposlenost.
Kao primjer navodi tajvanskog proizvođača čipova TSMC, koji ulaže u proizvodne pogone u SAD-u, ali zbog nedostatka kvalificirane radne snage dovodi vlastite stručnjake iz inozemstva.
Inflacija je bila jedno od središnjih pitanja Trumpove izborne kampanje. Na vlast je došao kritizirajući visoke cijene i optužujući demokrate, Joea Bidena i Kamalu Harris, za rast troškova života. U međuvremenu se inflacija stabilizirala: u prosincu su potrošačke cijene rasle 2,7 posto na godišnjoj razini, jednako kao i mjesec ranije.
Unatoč tome, visoki troškovi života, osobito stanovanja i hrane, i dalje predstavljaju velik problem.
Trump je obećavao brzo snižavanje cijena i "ponovno pristupačnu Ameriku", no razina cijena i dalje je oko 25 posto viša nego prije pandemije.
Upravo su osnovne namirnice poput jaja, mesa, kave i soka od naranče postale simbol tzv. krize pristupačnosti. Iako su i plaće u tom razdoblju porasle, građani poskupljenja osjećaju snažnije od rasta primanja.
To se odrazilo i na političku potporu.
Prema istraživanju Reutersa i Ipsosa, samo 33 posto Amerikanaca podupire Trumpovu gospodarsku politiku, što je najniža razina od početka njegova mandata.
Von Daniels smatra da to pokazuje kako građani sve više sumnjaju u stvarne učinke mjera koje Trump promiče.
Dodatni pritisak na cijene proizlazi iz uvoznih carina. Iako su uvedene s ciljem poticanja domaće potražnje, studija Instituta za svjetsko gospodarstvo iz Kölna pokazuje da su strani proizvođači snosili tek oko četiri posto carinskog tereta, dok je gotovo sav trošak prebačen na američke potrošače.
Direktor istraživanja instituta Julian Hinz ocjenjuje da su carine u tom smislu "autogol" te da je tvrdnja kako ih plaćaju strane države – mit.
Negativni učinci carina u početku su djelomično ublaženi zalihama robe nabavljene po nižim cijenama, kao i ponašanjem stranih izvoznika. Međutim, za razliku od Trumpova prvog mandata, strani proizvođači više nisu spremni snižavati cijene i odricati se profita.
Unatoč tome, Trump je carinama postigao određene ciljeve.
Trgovinski deficit smanjen je na oko 30 milijardi dolara, što je najniža razina od 2009. godine.
Osim toga, prema podacima Bijele kuće, prihodi od carina prošle su godine iznosili oko 200 milijardi dolara. Taj se novac planira iskoristiti za financiranje porezne reforme poznate kao "Big Beautiful Bill".
Ipak, prema procjenama britanske investicijske kuće Insight Investment, ti prihodi pokrivaju tek polovicu troškova tog opsežnog fiskalnog programa.
Unatoč rezovima u zdravstvenim i socijalnim programima, stručnjaci očekuju daljnji rast javnog duga.
Uštede ostvarene smanjenjem rashoda teško mogu nadoknaditi gubitke prihoda uzrokovane poreznim olakšicama.
Američki državni dug prvi je put premašio 38 bilijuna dolara, a omjer duga i BDP-a sada iznosi više od 123 posto, što von Daniels ocjenjuje zabrinjavajućim.
Iako status najvećeg svjetskog gospodarstva i uloga dolara i dalje privlače ulaganja, budući razvoj, prema njezinim riječima, ovisit će i o tome hoće li Trump nastaviti s pritiscima na američku središnju banku i dovoditi u pitanje njezinu neovisnost.