Upravo su tako reagirali ljudi koje je na ulici zaustavljao naš sugovornik - glumac koji je za Provjereno postao vidovnjak. Posve osobne informacije on je znao jer - one zapravo nisu nimalo tajne. U uhu je imao bežičnu slušalicu, a podatke su mu dojavljivali hakeri - koji su skriveni tek nekoliko koraka dalje. Samo na osnovi imena i prezimena osobe, naši računalni stručnjaci doznali su mnogo osobnih informacija.
Štitimo li svoje pravo na privatnost? Ili se o nama može saznati baš sve putem interneta ? I jesmo li za to sami krivi? Ono što omogućuje globalnu komunikaciju može nas i koštati, jesmo li svjesni rizika? Ivica Ostojić konzultant za računalnu sigurnost tvrdi: 'Apsolutno da! Dakle u društvu vlada nekakvo uvjerenje da su to sve neke teorije zavjere i urote i tako dalje, međutim najveći protivnici privatnosti smo mi sami sebi.'
Belgijski savez financijskog sektora napravio je kampanju kojom je upozorio na sigurnost internetskog bankarstva. Ljudima su govorili kako snimaju dokumentarni film o vidovnjaku. Video o vidovitom Daveu koji je pogledalo više od 4 milijuna ljudi.
Kako bi osvijestila ljude koliko tajne i osobne informacije o nama samima lako činimo svima dostupnima, reporterka Provjerenog Ema Branica pokušala je napraviti istu stvar na jednom od najprometnijh dijelova Zagreba. Priča je bila vrlo jednostavna. Pristup prolaznicima bio je doslovno ovakav - 'Radimo prilog za Provjereno o ovom čovjeku, on tvrdi da na temelju tvog imena i prezimena može puno stvari otkriti o tebi. Mi njega sad stavljamo na test da vidimo je li to stvarno tako?'
>> Ovo je najmlađi brendirani sportaš na svijetu!
'Vidoviti' Damir signale je dobivao sa samo nekoliko metara udaljenosti bežičom vezom direktno u uho. A njegov dar s neba bila su tri hakera. Vrlo brzo očarao je mnoge prolaznike. O nekima je otkrio osnovne informacije, a o nekima i najsitnije detalje. Gdje su bili ovo ljeto? Kakvu glazbu vole slušati? Što su po horoskopu? Gdje su išli u osnovnu školu?
Upotreba društvenih mreža postala je normalna stvar, tek rijetko tko se ne služi ni jednom od njih, a ima ih napretek naglašava Ostojić. 'Možete izvući takve podatke o osobama da ne možete to ni zamisliti. Ovisno što ljudi puštaju, dolazi se do fotografija, filmova, osobnih podataka, JMBG-a, OIB-a. Ljudi znaju skenirati putovnice, jer ih je lakše e-mailom poslati. To se može negdje presresti. Vi ne znate gdje će taj dokument završiti. To daje savršenu mogućnost kriminalcima da naprave lažni identitet i izvršavaju kaznena djela.'
Informacije koje smatramo gotovo nebitnima, onima s lošim namjerama mogu biti dovoljne za akciju. A mi se na internetu ponašamo poprilično neoprezno. Ako ne vjerujete u tu tvrdnju, poslušajte sljedeće podatke istraživanja provedenog u Hrvatskoj:
- 85% korisnika Facebooka nije pročitalo upute o upotrebi i ograničenja koja tu postoje.
- 75% nije imalo pojma o uvjetima privatnosti i zaštite privatnosti, nisu imali pojma da vlasnici te mreže mogu pohranjivati i koristiti informacije o njima zauvijek.
>> Užas škripe noktiju po ploči: Zašto su nam neki zvukovi tako odbojni?
Hakeri Provjerenog nisu se služili nikakvim ilegalnim sredstvima kako bismo došli do podataka. U početku google za sve, naravno, ali i facebook kasnije i telefonski imenik, street view. Do svih informacija o prolaznicima mogao je doći bilo tko s osnovnim informatičkim obrazovanjem.
Gotovo sve danas radimo internetom, plaćamo račune, komuniciramo s prijateljima preko oceana, prijavljujemo se za posao, pa čak da i ne koristimo društvene mreže. Leon Juranić, stručnjak za računalnu sigurnost tvrdi 'U principu iz jednog e-maila se može jako puno saznati o nekome. Često ljudi stavljaju u potpis e-maila adresu i sve to skupa znači one osnovne stvari koje možda nećete baš svakome dati, ali kada nekome pošaljete e-mail, ne razmišljate o tome previše'.
A vaš e-mail, iako glasi na vaše ime ili ima naziv koji ste mu baš vi dali, zapravo nije vaš, već pripada tvrtki koja ga je stvorila. Ostojić upozorava: 'Ako šaljete s g-maila poruku, primjerice s jednog kompjutora na drugi, onda je put sljedeći: kucamo ga u Zagrebu, on putuje kroz desetke uređaja do Amerike, tamo sjeda na vašu adresu, kroz desetke uređaja se vraća do vas na računalo koje je metar do mene.'
No, nismo si u baš svakom slučaju sami krivi, nekada i proizvođači rade protiv nas. To su stvari na koje korisnici ne mogu utjecati, čak i ako isključe sve moguće postavke koje se mogu isključiti. Ostojić tvrdi: 'Skupljaju se parametri za koje vama nitko nije rekao. Druga stvar je kad kupite bilo koji smartphone, vi posjedujete metal, ali ne posjedujete software, jer niste s administratorskim ovlastima da vi možete mijenjati sve na operativnom sustavu.'
Ako ste potpuno razočarani sustavom u kojem živimo, a u današnje vrijeme predstavlja nam nužnost više nego zabavu, slijedi barem malo olakšanje. Juranić naglašava: 'Imamo puno sigurniji internet banking nego SAD. Naše banke uglavnom imaju bolju praksu.'
Sve što ste sami objavili ili što je netko upisao o vama na javnom servisu i kroz gomilu zaštita nije postpuno sigurno: 'To se promjeniti neće, s računalima treba biti vrlo oprezan, jer puštate puno više informacija nego što mislite.'
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.