Pa ako će neki i reći da za revolucionarne promjene nisu imali dovoljno vremena, komunikacijske vještine imali su prilike pokazati. I nisu oduševili.
Nova ministrica rada i mirovinskog sustava Nada Šikić, gostujući u Dnevniku Nove TV, izgledala je prilično neuvjerljivo pa čak i amaterski. Na prilično jasna (i lako predvidljiva pitanja) odgovarala je s neodlučnošću i nesigurnošću koja se rijetko viđa. Dapače, izgledala je kao da joj je to prvi nastup pred kamerama. Zastajkivala je i zamuckivala, izbjegavala kontakt s voditeljima i davala neuvjerljive (i očito nepripremljene) odgovore.
Osim što nova ministrica nema previše ni političkog iskustva, čini se kao da nema previše iskustva s javnim nastupima (nelagoda i nervoza bile su očite). No, u takvim su situacijama priprema i rad na govorničkim sposobnostima osobito važni. Ne može političar na visokoj i važnoj funkciji, stvaranje slike o sebi u javnosti prepustiti slučaju.
Gostovati u medijima prema načelu „kako bude, bude“. Neozbiljno i neprofesionalno.
Javnost bi trebala steći povjerenje u normalno funkcioniranje Vlade?
A što se komunikacijske neozbiljnosti tiče, pobjednici su svakako potpredsjednici Vlade, Tomislav Karamarko i Božo Petrov kojima je, čini se, postala navika međusobno komunicirati putem medija.
Božo Petrov profilirao se kao političar koji je u stanju govoriti i satima, ali pri tome ne reći ništa konkretno. Ponavlja izjave kako se „o svemu treba razgovarati“, kako su „nužne reforme“….pa zapravo te „reforme“ postaju floskule i fraze poput one „neka institucije rade svoj posao“. Nekonkretna, načelna, nejasna i klišejizirana postala je retorika Bože Petrova.
Tomislav Karamarko, s druge strane, također ne odaje dojam vođe Domoljubne koalicije niti svojim porukama stvara dojam timskog rada sa zastupnicima Mosta. O ključnim političkim pitanjima (poput izbora ministra branitelja) „s partnerima“ komunicira putem medija poručujući Petrovu „da ako prije nije znao da je Milijan Brkić njihov kandidat, eto sada zna“. I javnost bi time trebala steći povjerenje u normalno funkcioniranje Vlade?
Prepucavanja i nadmetanja
U sličnom je tonu komunikacija ministra Orepića s Tomislavom Karamarkom kada ga proziva da svojim izjavama izlazi „iz korektnog političkog i profesionalnog odnosa“, a Karamarko mu odgovara da je „on odgovoran za rad MUP-a“.
Sve to ne ide u prilog tvrdnjama da su odnosi u Vladi korektni (nisu romantični, kako Karamarko kaže, ali su dobri?!). Ne moraju politički odnosi među članovima Vlade biti romantični, ali moraju biti profesionalni. A „prepucavanja“ i „nadmetanja“ medijskim istupima daleko su od profesionalnosti i timskog rada stručnih ljudi.
Političari svojom komunikacijom stvaraju u javnosti sliku o sebi samima, o svom odnosu prema zahtjevnoj dužnosti koju obavljaju, o svojoj stručnosti i sposobnosti. Svojim izjavama i javnim govorom općenito stvaraju (ili umanjuju) svoju vjerodostojnost, opravdavaju (ili umanjuju) povjerenje koje su im građani dali. Najave o Vladi koja će biti stručna i kompetentna, na temelju slike koju su svojim javnim nastupima stvorili članovi te vlade, ozbiljno je stavljena pod upitnik.
Nije svaki dobar govornik nužno i dobar političar (daleka i bliska prošlost tome su nas naučili), ali ne može se biti dobar političar bez retoričkog umijeća. To je tvrdnja koja seže još u početke demokracije i antičke Grčke. Još davno Aristotel je rekao da je i najbolji političar bez retoričke vještine, slab i nemoćan.
Nasreću, retoričke se vještine mogu naučiti, usvojiti i uvježbati. Samo je pitanje kome je i koliko do toga stalo.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.