S premijerkom i gotovo svim ministrima u njemu taj me najnoviji manifetluk podsjeća na sastav Vjeća za nacionalnu sigurnost. Da u ovu najnoviju antikorupcijsku komisiju pozovu još i predsjednika, to bi bilo to.
VNS je naime ustavna kategorija, zna se tko u njemu sve i zašto sjedi, pod kojim se i kada okolnostima sastaje i koje su mu ovlasti. Nije vrag da je društvo iz MUP-a i obavještajnih službi premijerki uvalilo još jednu 'spiku' i osnovalo neku paralelku - još jedan mehanizam kojim će kontrolirati Vladu i mahati i prijetiti novim kaznenim progonima svakom državnom birokratu čija im se frizura ili profil ne budu sviđali. Sve to u interesu zaštite najjačih karika - pokrovitelja organiziranog kriminala.
Uz tu komisiju, sedmu po redu, opasna stvar je i novi zakon o kaznenom postupku. Iako ministar Šimonović kaže da su ga pisali najbolji stručnjaci (koji to???), taj je zakon jedan kaubojski bastard akuzatorskog i inkvizitorskog prava kojim se policiji i tužiteljstvu daju široke ovlasti i koji je suprotan svim načelima univerzalnih međunarodno-pravnih vrijednosti, a o zaštiti najosnovnijih ljudskih prava da i ne govorimo. Takvim zakonima može baratati Scotland Yard, ali ne može hrvatski MUP. Struktura SY ima i osobnu i profesionalnu kulturu, našega MUP-a nema.
Gotovo svi koji su takvu kulturu imali su potjerani iz sustava ili su marginalizirani. Moram priznati da me zapravo ministar pravosuđa najviše čudi u toj priči. On se ponaša kao da mu je šef ministar unutarnjih poslova, a ne premijerka. Šimonović po svom statusu, obrazovanju, backgroundu i znanju jednostavno ne spada u krug MUP-ova i dobrim dijelom Vladina provincijalizma. Šimonović nije dio te mediokritetske ekipe koju su sinekure dobivene nakon 'sretnog broja' na stranačkoj listi ili pak više kriminalističke, povampirile i iz kaki odijela ubacile u šanerske Armanije.
Ministar, inače najzaslužniji za našu uspjelu tužbu za genocid protiv Srbije, očito ima neku krhku psihološku komponentu koja ga navodi da se ponaša kao ono što on u stvari ni približno nije - kao klon svojeg kolege iz unutarnjih poslova. Sve to dakako izvodi se, kažu oni, zbog Europske unije. Što je laž. Sve to se izvodi da bi se bacio pijesak u oči hrvatskim građanima. Jer reforme su potrebne nama i zbog nas, a ne zbog Unije.
Toj tragičnoj galeriji poteza sad su se priključili i predsjednički kandidati. Korupcija tj. antikorupcija je glavni kredo njihovih kampanja. Već u startu, svi koji pretendiraju na Pantovčak su prekršili Ustavom propisane predsjedničke ovlasti. Predsjednik je osoba koja u tom smislu stvara ozračje, atmosferu političke volje za obračun s korupcijom. Ali on nema niti jedan stvarni i pravni instrument borbe protiv korupcije. Kad bi ga uzeo u ruke, momentalno bi bio raspisan referendum o predsjednikovu opozivu jer bi time bilo prekršeno osnovno ustavno načelo - načelo trodijelne vlasti. Takvo što bio bi politički udar i rušenje Ustava koji je temelj državnosti.
Najviše što predsjednik može učiniti je da nezadovoljan rezultatima sustava kaznenog progona koji djeluje nezavisno od njega - povuče svoj potpis s imenovanja šefa tajnih službi ili pak jednostavno podnese ostavku. To je sve za što je šef države ovlašten u borbi protiv korupcije. A u ovoj smiješnoj ikebani predizbora stječe se dojam da je u tijeku kampanja za izbor glavnog državnog odvjetnika, a ne Predsjednika. Najviše od svega ipak brine percepcija građana koji ne znaju gotovo niti jednu ovlast predsjednika države te stvarno u velikom postotku misle da se predsjednik može ukazima i naredbama tajnim službama, policiji, tužiteljstvu i sudovima boriti protiv korupcije i organiziranog kriminala. Da je tomu tako, dobrim smo dijelom krivi i mi mediji. U 10 godina mandata predsjednika Mesića trčali smo za njegovim komentarima o svemu i svačemu, o onome što prema ovlastima može i ne može komentirati.
Sve te puste floskule o antikorupciji Primorca /koji nam se by the way s malih ekrana dok ležimo zavaljeni na kauču u miru svojih domova unosi u facu i upire nam prstom u lice/, Vidoševića, Josipovića, Kajina, Pusićke i ostalih - tužna su slika hrvatskog političkog ozračja. Sjećam se dok smo radili zadnje francuske predsjedničke izbore. Hoće li ih dobit Sarkozy ili Royal ovisilo je o kvaliteti njihovih programa zaštite okoliša i odnosu prema klimatskim promjenama... Takvo što u nas će se događati valjda najranije na izborima 2125.
Malo karikiram, ali porazno je za jednu zemlju da joj 12, uglavnom politički potrošenih likova, obećanja grade na borbi protiv korupcije za koju ionako nemaju zakonskih ovlasti. Da govore naučene floskule poput 'država je majka korupcije' ili pak obećavaju da će se forenzičkim metodama boriti protiv te pošasti. I što je najgore iz te priče proizlaze i potpuno kriva anketna pitanja kojima se koriste agencije i mediji poput onoga: 'Što vam je najvažnije pri izboru novoga predsjednika? a) da se bori protiv korupcije, b)....itd. Metodolozi se nad tim zgražaju, a ja se pitam znaju li oni uopće za što su se kandidirali.
Pitam se zašto nitko nije na kandidaturu poticao npr. dr. Velimira Sriću, osobu koja bi kao predsjenik i više nego uspješno predstavljala lice moderne Hrvatske i lice intelektualnog šarma… Zašto u anketama nitko nije pitao jedno jednostavno, a metodološki vjerodostojno pitanje: 'Kakvog predsjednika želite?' Valjda je tomu tako jer mi još nismo dovoljno moderni. Bilo kako, netko od ovih će doći na Pantovčak. Krenut će nova runda ulizništva svih vrsta, korupcija se neće suzbiti, Karamarko će potaknuti osnivanje i osme pa devete pa desete itd. vladine antikorupcijske komisije…
E skoro sam zaboravila, mali podsjetnik za sve koji osnivaju ta antikriminalna povjerenstva, pa i za naše nadobudne kandidate od kojih su neki eto na Pantovčak spremni dovesti laboratorij kriminalističke forenzike, a neki i privatnu policiju. A podsjetnik glasi: Nikica Jelavić treći je put nepravomoćno oslobođen za ubojstvo Zorana Dominija. Sjećate se, Domini vam je onaj nedužni prolaznik koji je raščetvoren hicem iz armbrusta usred Zagreba prije 10 godina... A Jelavić, Pripuz i ostali su bili optuženi za zločinačko udruživanje. Oni su nevini i nisu 'odletjeli' u zatvor. 'Odletjeli' su što na ulicu, što na neka bezvezna radna mjesta policajci koji su ih radili, 'odletio' je onaj koji ih je istraživao i zatvorio - državni tužitelj Ortynski. Svi vi koji se natječete za Pantovčak /osim Jurčevića/, ili pak vi koji osnivate povjerenstva, bili ste u to vrijeme ili barem svih ovih godina do danas aktivni političari. I niste ni okom trepnuli. Taj omjer 'odletanja' nikad vam nije bio čudan. Nijednom i nigdje niste javno potegnuli to pitanje.
>> Arhiva