Belgijske ovčarke Panda, Sattwe i Mali te njemačka ovčarka Arwen postale su prave zvijezde hrvatske arheologije kada su na Velebitu namirisale ostatke ljudskih tijela stare tri tisuće godine. Na lokalitetu Drvišica od pet iskopanih grobova u četiri su pronađena iskopine koje su datirane od osmog do prvog stoljeća prije Krista.
Riječ je o projektu koji je objedinio naizgled nespojivu arheologiju i kinologiju te tako otkrio novu arheološku metodu - korištenje pasa u otkrivanju posmrtnih ostataka. Istraživanje je pokazalo da su posebno obučeni potražni psi sposobni otkriti vrlo male količine specifičnog mirisa ljudske razgradnje, kao i ukazati na znatno starije grobove nego što je prethodno pretpostavljeno.
Tim povodom razgovarali smo s Andreom Pintar, osnivačicom Centra za obuku pasa posebne namjene S-PAS koja je s voditeljicom arheoloških istraživanja sa Sveučilišta u Zadru Vedranom Glavaš došla do otkrića objavljenog u međunarodnom časopisu "Journal of Archaeological Method and Theory.
Kad se spoje dvije znanosti...
„To je projekt koji traje već dvije godine, a prije deset dana je rad objavljen u znanstvenom časopisu te je kompletna metodologija znanstveno priznata. Spajanje arheologije i kinologije nije često, a kad se dvije znanosti spoje najčešće dolazi do novih otkrića“, kaže Pintar.
Bivša glavna instruktorica potražnih pasa HGSS-a ističe kako u Hrvatskoj postoje samo četiri psa koji su obučavani isključivo za traženje ljudskih grobova.
Objasnila nam je i koja je razlika u obuci pasa koji tragaju za nestalima te njihovih „kolega“ specijaliziranih za traženje posmrtnih ostataka.
Psi za detekciju
„Način obuke je potpuno različit. Psi koji tragaju za posmrtnim ostacima su puno sporiji jer to su psi za detekciju. Metodologija je sličnija onoj koja se koristi obuku pasa prilikom razminiranja. Same molekule mirisa su iste u oba slučaja, ali u slučaju potrage za nestalom osobom psi puno brže prolaze kroz teren te im je potrebno puno više materijala. I moji psi mogu pronaći nekoga tko je nestao,ali će im trebati tjedan dana. To su dvije potpuno suprotne discipline“, kaže Pintar.
Njezin centar S-PAS redovito surađuje s Ministarstvom hrvatskih branitelja u potrazi za nestalim osobama i masovnim grobnicama iz Domovinskog rata i Drugog svjetskog rata.
Iznenađeni i svjetski stručnjaci
Reporter Dnevnika Nove TV Šime Vičević razgovarao je s arheologinjom Vedranom Glavaš.
Na pitanje je li ovo prvi put da se psi koriste u ovakvim istraživanjima Glavaš kaže: "Nije prvi put u svijetu, ali je prvi put u Hrvatskoj. Dosad su psi upotrebljavani za lociranje povijesnih grobova u Americi i Australiji, i tu se radilo o grobovima starosti 200 do 500 godina. Ovo je prvi put da je znanstveno objavljeno jedno takvo istraživanje. Moram napomenuti da se ovdje radi o grobovima koji su stari skoro tri tisuće godina. Istraživanje ima i znanstveni legitimitet i potvrdila ga je struka".
Upitana što ih je odvelo baš na taj dio Velebita kazala je kako je Velebit i inače u fokusu njenog istraživanja. "U trenutku kad je trebalo prije sedam godina odabrati lokalitet za iskopavanje odabrana je upravo Drvišica jer je taj lokalitet najkompleksniji, sadrži najdeblje kulturne slojeve, nekropolu, naselje, i kao takav nam je pružao mogućnosti za široka istraživanja, koja se na lokalitetu provode već šest godina, i nadam se da će se provoditi i u budućnosti."
Na pitanje nije li fascinantno da pas može njuhom pronaći ljudske ostatke iz, recimo, 8. stoljeća, odgovara: "Jest, i mene je kao arheologinju i vlasnicu pasa to iznenadilo, ali iznenadilo je i stručnjake, forenzičare, kinologe. Ovo smo istraživanje predstavili brojnoj stručnoj javnosti i vjerujte mi, svi su ostali iznenađeni".