Točnije, u tri godine primio je od države na suprugino ime više od pet milijuna kuna poticaja, tako barem tvrdi Večernji list pozivajući se na dokumente koje ima u posjedu. Prema tim informacijama, u vremenu od 2008. do 2011. obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo koje se vodi na suprugu dobilo je 5.003.238,61 kunu državnih poticaja, odnosno po godini dodijeljeno im je 1.667.746,20 kuna poticaja. Taj najveći proizvođač mlijeka u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji prije nekoliko tjedana kupio je novi traktor od 240 konjskih snaga vrijednosti 150.000 eura. U voznom parku Šolčićevih nalaze se vw passat star šest godina i kupljen polovan te toyotin terenac. Glavni lider prosvjeda koji traju već 13. dan lani je u Bjelovaru otvorio mljekomat, gdje prodaje mlijeko za cijenu od 6 kuna po litri.
Šolčić je član HDZ-a, a u listopadu 2011. nepravomoćno je osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci, uz rok kušnje od dvije godine, i zbog kaznenog djela otmice, donosi Večernji.
Naime, kako stoji u presudi Općinskog suda u Bjelovaru on je 22. ožujka 2011. godine oko 11 sati u Bjelovaru u Ulici Matice hrvatske prišao s leđa jednoj gospođi, uzeo joj je iz ruku mobitel i ključeve vozila, te je ugurao u njezin automobil, prijeteći joj smrću ako ne vrati novac koji je uzela sa žiroračuna njegove obitelji. Istodobno je tražio potpisivanje izjave o povratu zadužnice, kao i otkazu ugovora o zastupanju. Bojeći se prijetnji, žena je pristala na njegove zahtjeve. Potom je kod bilježnika ovjerila tražene izjave i vratila novac s računa svoje tvrtke na račun obitelji Šolčić, nakon čega ju je on pustio. Šolčić tvrdi da je ušao u sukob s gospođom, ali da to nije bila otmica. Naglašava da je sve poticaje uložio u Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo svoje supruge.
A upravo na temelju poticaja, s druge strane dolaze napadi na ministra poljoprivrede Tihomira Jakovinu. Isti list prenosi riječi jednog voćara iz Kruševice kod Slavonskog Broda, koji tvrdi kako je i ministar dobio iz državnog proračuna 60.000 kuna poticaja za sadnju višanja. Kaže da je Jakovina prije osam godina dobio poticaj za zemlju od pet hektara, ali da se uzgojem višanja nikad nije bavio, tj. da je imao poljoprivrednu trgovinu, pa je sadnice uvezao iz Srbije i posadio ih, ali da ih nikada nije obrezao, pokosio, ni prskao te da nijedan kilogram višanja nitko tamo nije nabrao, a da se u normalnoj proizvodnji ondje se može nabrati 10 vagona višnje vrijednih 350.000 kuna. Voćar je ogorčen jer je i on iste godine tražio poticaj, ali ga nije dobio.
Ministar Jakovina, pak, odbacio je te optužbe, rekavši da nije korisnik poticaja niti je to njegova tvrtka. Tvrdi da je njegova obitelj sredinom 90-ih bila vlasnik voćnjaka, ali da on više nije u njihovom vlasništvu. Jakovina je za Večernjak još početkom godine izjavio da je njegova obitelj krajem 90-ih bila korisnik poticaja za voćnjak.
I tako dok pljušte optužbe jedne i druge strane na račun istaknutih aktera mliječne krize, gdje se kao argumenti navode navodni milijunski poticaji i spominju se nepravomoćne presude za otmicu poslovnog partnera, koje nepravomoćno osuđena strana naziva glupošću aludirajući očito na neke probleme u partnerskom odnosu, problemi poljoprivrednika uopće, ali i svih drugih poreznih obveznika, ostaju isti - kriteriji po kojima se, kome i koliko poticaja dodjeljuje te problem tzv. uvoznog lobija i politike prema kojoj su poljoprivredni repromaterijal i gnojivo skuplji nego u inozemstvu, što domaćim proizvođaćima povećava cijenu proizvodnje i stvara skup, dakle nekonkurentan proizvod koji nitko ne želi kupiti po njegovoj cijeni.
U tom smislu, problem mljekara samo je dio problema hrvatske poljoprivrede, ali i cjelokupnog domaćeg gospodarstva. A niski udarci i podmetanja umjesto razumnih kompromisa i održivih dogovora na korist svih strana, čest su način 'rješavanja' problema u hrvatskom gospodarstvu i uobičajen u političkoj areni.