Udruga mladih Srbije organizirala je okrugli stol o razaranju grada i genocidu koji ni 18 godina poslije nemaju krivce. Maja Stojanović je 1991. imala 12 godina. Igru s lutkama u Beogradskom predgrađu, sjeća se, prekinuli su joj zvuci tenkova u pohodu na Vukovar. 'Meni ni u tom trenu nije imalo smisla i nije trebalo da se uradi. Naravno sa 12 godina je teško imati stav o tim pitanjima', rekla je Maja. Zato stav ima danas. Zločini u Vukovaru, kaže, nisu počinjenias u njezino ime. 'Jeste stid me, da smo uopće dozvolili da se to desi, da smo imali toliko ljudi koji su to uradili i podržavali u tom trenutku', kaže Maja.
>> Srpske žene odale počast žrtvama Borovog naselja
Vrata istini o Vukovaru Beograd je napokon otvorio. Novi naraštaji i u Srbiji prvi put u 18 godina javno su progovorili o srpskim zločinima i rušenju grada. Žele istinu o prošlosti, kaže Anko Runić, kako bi mogli graditi budućnost. 'Treba li se predsjednik Srbije ispričati i doći u Vukovar, to pitajte njega. A ja mislim da svakako da, iako to je jako malo u usporedbi s onim što se sve duguje žrtvama Da, jedno živi je jako malo u usporedbi što sve duguje žrtvama', kaže Anko. Žrtava je bilo više od 2.000, tri četvrtine grada srušeno je do temelja, istina je to o kojoj službeni Beograd i danas šuti, a pravosuđe ne čuje. Jer osim Ovčare, za rušenje grada do danas nije podignuta ni jedna jedina optužnica, a krivaca je mnogo.
'Taj Kadijević, taj Adžić koji je rekao, 200 tisuća mrtvih nema problema, to ćemo sve riješiti. Očekujemo optužnicu i za njih', rekao je Ivan Pšenica, predsjednik Saveza udruga obitelji. Tko god u Srbiji želi progovoriti o srpskim zločinima na hrvatskom teritoriju, taj je ovdje proglašen izdajicom svoga naroda. Otpor istini u Srbiji još uvijek je jak. Međutim, sama činjenica da se u samom središtu Beograda javno počelo govoriti o zločinima u Vukovaru, govori da i taj otpor u Srbiji puca po šavovima.