Upravni sud u Zagrebu dovršio je ogledni predmet vezan za pravo osoba koje su predale zahtjev za inkluzivni dodatak, ali su preminule prije nego što je sustav socijalne skrbi donio rješenje.
Prema nepravomoćnoj presudi, postupak se u takvim slučajevima ne smije automatski obustaviti zbog smrti podnositelja, već se može nastaviti s njegovim nasljednicima.
Ustanovi li se u nastavljenom postupku nakon smrti podnositelja da je preminula osoba imala pravo na inkluzivni dodatak, država će morati njihovim nasljednicima isplatiti iznose dodataka od dana podnošenja zahtjeva do smrti podnositelja.
Riječ je o oglednom sporu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za stotine obitelji.
U oglednom predmetu Upravni sud u Zagrebu odlučivao je o zahtjevu tužiteljice Đ. Đ., supruge i nasljednice preminulog L. Đ., koja je od suda tražila da poništi rješenje Ministarstva kojim je njezinu mužu obustavljen postupak za utvrđivanje prava na inkluzivni dodatak nakon što je preminuo uz obrazloženje da je riječ o osobnom pravu koje ne može prijeći na nasljednike.
U obrazloženju presude sud navodi kako je nesporno da je L. Đ. uredno predao zahtjev te da je 24. srpnja 2024. pokrenut postupak radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak. No, Zavod za socijalni rad nije u propisanom zakonskom roku od 15 dana ni u idućim mjesecima donio odluku o tom zahtjevu. Oboljeli L. Đ. umro je 2025. godine, nakon čega je Zavod donio rješenje o obustavi postupka.
Sud ističe da je pravo na inkluzivni dodatak doista osobno i neprenosivo, ali to ne znači da se ne mogu nasljeđivati dospjeli, a neisplaćeni iznosi koji proizlaze iz tog prava.
Ako je korisnik ispunjavao uvjete, ima pravo na isplatu dodatka za razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti, a to predstavlja imovinsko potraživanje koje može pripasti nasljednicima.
Sud naglašava da u tom slučaju javnopravno tijelo nije odlučilo u propisanom roku. Da je postupak zakonito vođen, odluka bi bila donesena za života podnositelja. Obustava postupka nakon njegove smrti značila bi da tijelo ima korist od vlastitog propusta, dok bi nasljednici ostali bez mogućnosti da se uopće utvrdi je li pravo postojalo. Takvo postupanje, zaključuje sud, nije prihvatljivo.
Presudom se poništava sporno rješenje, a Ministarstvo joj treba nadoknaditi i 625 eura troškova sastavljanja tužbe.
Ta presuda znači da će centri za socijalnu skrb morati nastaviti postupke u slučajevima kada je korisnik preminuo, ali je zahtjev bio uredno podnesen, a o njemu nije odlučeno. Nasljednici će moći ostvariti pravo na isplatu zaostalih iznosa.
Budući da je riječ o oglednom sporu, odluka može poslužiti kao orijentir za buduće slučajeve.