Kada zvati Hitnu:
• Nagli prestanak disanja ili otežano disanje
• Zastoj rada srca
• Gušenje stranim tijelom
• Bol u prsnom košu
• Gubitak svijesti
• Nepravilni otkucaji srca, iznenadno ubrzanje ili usporenje rada srca
• Konvulzije
• Moždani inzult – otežani govor, slabost ili oduzetost jednog dijela tijela, iskrivljenost lica
• Teže ozljede – prometne ozljede, padovi s visine, strijelne rane, ubodi nožem, veće opekline,…
• Neuobičajeno krvarenje iz bilo kojeg prirodnog otvora na tijelu
• Udari električne struje ili groma
• Toplinski udar, pothlađivanje
• Utapanje
• Vješanje
• Otrovanja – lijekovima, narkoticima, drogama, raznim kemikalijama
• Jaka alergijska reakcija
• Iznenadna i neuobičajena bol (glava, prsa, trbuh, leđa)
• Iznenadna promjena ponašanja koja dovode u opasnost bolesnika ili njegovu okolinu
Nehitna stanja su:
• Povišena temperatura
• Prehlada, kašalj, upala grla
• Manje opekline i ogrebotine
• Manja natučenja
• Lokalne alergijske reakcije (npr. na ubod komarca)
• Zubobolja
• Artritis, kronične reumatske tegobe
• Tegobe i bolovi koji traju nekoliko dana
Poruke bolesnicima:
• Odgovorite na sva pitanja koje vam postave djelatnici hitne što je moguće preciznije. Oni ne postavljaju pitanje zato jer im je dosadno ili iz znatiželje, već da dobiju što više relevantnih podataka kako bi Vam na najbolji i najbrži način pružili što je moguće bolju pomoć.
• Ne zovite hitnu za informacije i objašnjenja koje Vam mogu dati Vaši liječnici obiteljske medicine. Kada nazovete, budite što kraći i koncizniji, ne pričajte dugo, usredotočite se na problem zbog kojeg ste zvali hitnu pomoć. Imajte na umu da možda u međuvremenu dok pričate s hitnom netko drugi, kome je zaista potrebna hitna pomoć i kome su sekunde i minute bitne, čeka na slobodnu liniju i da je upravo Vaš problem, koji možda uopće niti ne spada u područje hitne medicinske pomoći, razlog što na vrijeme nismo intervenirali i pomogli mu.
ZET-ov autobus udario u stup, ozlijeđeno 38 osoba
• Imajte razumijevanja i za djelatnike na telefonu. Uzmite u obzir da se dnevno jave i na više od 1200 poziva.
• Imajte razumijevanja za djelatnike u kolima hitne medicinske pomoći ukoliko morate čekati na njihov dolazak. Uzmite u obzir broj intervencija koje moraju učiniti. Budite sigurni da niste Vi razlog što ne stižu odmah kod Vas na intervenciju, već naporno i požrtvovano pružaju pomoć nekom drugom čije je stanje daleko ozbiljnije nego Vaše ili je prije Vas tražio pomoć. Budite uvjereni da zasigurno ne sjede negdje na stanci i da ne žele doći već daju sve od sebe da spase nečiji život ili da pomognu nekome kome je pomoć zaista potrebna.
Bizarni pozivi:
• Poziv hitnoj pomoći radi traženja fizičke pomoći kako bi pacijenta koji je teško pokretan premjestili iz stolca u krevet
• Pozivanje liječnika HMP za savjet u koje bi vrijeme uzeli propisanu terapiju kada je došlo do promjene zimskog u ljetno računanje vremena
• Zabrinuta građanka je opazila u noćnim satima da netko zakopava 'nešto' zamotano u bijelu plahtu u parku preko puta njene zgrade. Pozvala je hitnu, policiju, vatrogasce… Ispostavilo se da je netko zakopao uginulog kućnog ljubimca – zeca.
• Poziv zabrinute pacijentice s pitanjem 'koliko tableta smije dnevno uzeti'. Na naše pitanje o kojem se lijeku radi, pacijentica pročita s kutije i kaže: 'puta na puta'. Nakon duljeg razmišljanja i razgovora zaključujemo da se radi o lijeku Xanax.
Oko 80% nehitnih slučajeva
Situacija u kojoj se našla Hitna medicinska pomoć zbog velikog broja nehitnih slučajeva koji kod njih dolaze potražiti pomoć, trebala bi potaknuti na razmišljanje, jer tako možemo izbjeći neželjene događaje.
Bitan preduvjet rasterećenja HMS-a je informiranje i edukacija građana. 'Tijekom 2014. godine izvanbolnička HMS imala je 835.503 intervencije od kojih je samo njih 17% (142.862) bilo hitno, dok je ukupno 692.641 ili 83% intervencija bilo nehitno. Iste godine u centrima hitne medicine zbrinuto je ukupno 582.756 pacijenata. Budući da sustav hitne medicine nije neograničenih resursa, velik postotak nehitnih pacijenta usporava brzinu rada HMS-a te dovodi u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje', rekla je Maja Bojić iz Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu.
Pri hitnim stanjima treba što prije kontaktirati educiranog medicinskog dispečera na broj 194 i postupiti prema njegovim uputama. Ako niste sigurni je li vaše stanje hitno, kontaktirajte svog obiteljskog liječnika.
'Naše medicinske dispečere građani često zovu da pošalju tim HMS-a kako bi im pregledali grlo, ispirali uši, itd. Naravno, dispečer neće poslati tim HMS-a na ovakvu intervenciju, ali i takvim pozivateljima pomognu kvalitetnim savjetom. Također, posebice u ovo proljetno vrijeme, ambulante HMS-a često su pune građana koji su došli da im se skine krpelj s kože. Velik je i broj pacijenta koji dođu na previjanje, davanje terapije za kronična stanja, pisanje recepata, itd. Zbrinjavanje ovakvih nehitnih pacijenata, koji često znaju biti agresivni prema našim djelatnicima, oduzima vrijeme timu HMS-a pri izlasku na neophodnu intervenciju. Jasno nam je da se takve dugogodišnje navike građana ne mogu promijeniti preko noći, ali trebamo raditi na edukaciji i osvještavanju građana kako bi hitna služba bila što manje opterećena takvim pozivima te spremna promptno djelovati u hitnim stanjima i situacijama zbog kojih i postoji', objašnjava Bojić.
HMS na mjesto intervencije stignu najkasnije 10 minuta od poziva u urbanim, a 20 minuta od poziva u ruralnim sredinama u 80% slučajeva. A što je sa zadovoljstvom djelatnika, odnosno onih koji spašavaju živote, u načinu na koji je organiziran sustav HTM? 'U proteklih pet godina, otkako smo započeli s Projektom unapređenja hitne medicinske službe i investicijskog planiranja u zdravstvu, uveli smo i proveli niz važnih programa koji su neophodni za dugoročan uspjeh i zadovoljstvo pacijenata te medicinskih djelatnika. U Hrvatskoj je osigurana učinkovitija i dostupnija usluga hitne medicine, obnovljen je vozni park, uvedena je specijalizacija hitne medicine te dodatno stručno usavršavanje djelatnika HMS-a, uvedeni su standardi opreme, vozila i odjeće djelatnika HMS-a i izrađeni su protokoli postupaka zbrinjavanja. Primjerice, prema indikatorima kvalitete koje sustavno pratimo timovi izvanbolničke HMS na mjesto intervencije stignu najkasnije 10 minuta od poziva u urbanim, a 20 minuta od poziva u ruralnim sredinama u 80% slučajeva', dodaje Bojić.
Osnovan je 21 zavod za hitnu medicinu u kojima ukupno radi 919 timova hitne medicinske službe s 3.152 djelatnika, od kojih je 731 doktor medicine, 1.453 medicinskih sestara i tehničara te 968 vozača. U centrima hitne medicine zaposleno je 706 djelatnika – 90 doktora medicine i 616 medicinskih sestara i tehničara. Dosad postignuti rezultati su mjerljivi.
Iako hrvatski timovi Hitne pomoći idu u korak s europskim kolegama, naglašavaju kako žele dodatno osnažiti sustav.
'Obilježavanjem Nacionalnog dana HMS-a, 30. travnja, nastojimo građanima dodatno približiti dostignuća i djelatnost HMS-a. Zato djelatnici hitne službe diljem Hrvatske obilježavaju svoj dan otvaranjem vrata za građane koje će kroz razgovor i dijeljenje informativnih letaka upoznati s načinom rada HMS-a i pozvati ih na odgovorno postupanje pri pozivanju HMS-a na dobrobit sigurnosti cijele zajednice. Ove godine središnji događaj obilježavanja Nacionalnog dana HMS-a održat će se u Puli, gdje će se pod pokroviteljstvom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, a u organizaciji Zavoda za hitnu medicinu Istarske županije održati prvi Međunarodni susret timova hitne medicinske službe u Hrvatskoj. Susret će okupiti 25 timova HMS-a iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Italije, Njemačke, Slovenije, Srbije te Hrvatske, a zamišljen je kao natjecanje na kojem će timovi pokazati spretnost, stručnu osposobljenost i znanje u izvođenju hitnih medicinskih postupaka.'
Iskustva iz Zagreb: Na mjestu nesreće za 5 minuta
Kakva su iskustava i praksa kod Hitne u glavnom gradu, pitali smo dr. Dubravka Huljeva, ravnatelja Nastavog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba. 'Uspješnost obavljanja ove djelatnosti uvelike ovisi o brzini odaziva, odnosno o vremenu proteklom od dojave do dolaska na mjesto intervencije, tzv. vremenu čekanja. Pored niza drugih okolnosti kao što su: broj raspoloživih timova HMP-a općenito, broj 'slobodnih' timova u danom trenutku, udaljenost mjesta događaja, stanju prometnica, gustoća prometa, itd., brzina izlaska na mjesto događaja ovisi i o 'stupnju hitnosti'.
Prema kazuistici, odnosno brzini kojom treba pružiti pomoć, prilikom prijema hitni pozivi se dijele u tri stupnja hitnosti: I. stupanj hitnosti – tim se odmah upućuje na intervenciju, II. stupanj hitnosti – tim se upućuje na intervenciju što je moguće prije i III. stupanj hitnosti – tim se upućuje na intervenciju kada to uvjeti službe omogućavaju.
Tipičan primjer organiziranosti službe je i primjer djelovanja hitne medicinske pomoći u zadnjoj nesreći koja se dogodila 27.4. u kojoj je sudjelovao autobus ZET-a, a u kojoj je bilo 38 ozlijeđenih putnika u autobusu. Prvi tim hitne medicinske pomoći stigao je na mjesto nesreće 5 minuta nakon primljenog poziva, ukupno je u zbrinjavanju i trijaži ozlijeđenih sudjelovalo 11 timova, kako hitne medicinske pomoći, tako i sanitetskog prijevoza, a zadnji je bolesnik prevezen u bolnicu manje od 2 sata nakon nezgode.
Nažalost vremena čekanja za ne hitne intervencije, a posebice za sanitetski prijevoz, se svake godine produljuju, tako da se za intervencije III. stupnja čeka u prosjeku oko 45 minuta, a za sanitetski prijevoz oko 80 minuta', rekao je dr. Huljev te dodao s kojim se sve problemima suočava Zavod.
Problemi:
• Dotrajalost voznog parka – Vozila za sanitetski prijevoz su prosječne starosti 10 godina s prijeđenih više od 250.000 km, s time da su 'najmlađa' vozila stara 8 godina. Kako bi se optimiziralo stanje sanitetskih vozila bilo bi potrebno u narednih 6 godina obnavljati vozni park s minimalno 18 novih vozila. Za sada se vozila uspijevaju obnavljati tempom od cca 5 novih vozila godišnje, od čega za po 3 vozila osigurava sredstva osnivač – Grad Zagreb, sukladno financijskim mogućnostima, a ostala se nabavljaju iz vlastitih sredstava.
• Vrijeme čekanja na intervencije – obzirom na porast broja intervencija hitne medicinske pomoći i sanitetskog prijevoza a koji je u korelaciji s progresijom broja korisnika potencijalnih usluga u Gradu Zagrebu, na povećanje prometa i drugih čimbenika na koje ne možemo utjecati, a uzevši u obzir da je broj ugovorenih timova isti zadnjih desetak godina, normalno je da se posljedično tome i produljuje vrijeme dolaska na intervenciju.
Postoji samo jedno moguće rješenje, a to je povećanje broja dostupnih timova, odnosno mreže predviđenog broja timova za Grad Zagreb.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook