Nakon što je u magazinu Provjereno emitirana priča o Matiji i Milanu te nakon što su gledatelji imali priliku vidjeti uvjete u kojima ovaj otac živi sa svojim sinom, u redakciju ovog hvaljenog i priznatog magazina je pristiglo na tisuće poruka u kojima su ljudi nudili svoju pomoć.
Tijekom posjete Milanu i Matiji ovaj čovjek je bio šokiran - 'To nema nigdje'
VIDEO Milanu i Matiji stigla prva pošiljka pomoći - Pogledajte kako su reagirali!
VIDEO 'Ovo je kuća mog pradjeda. Drugim ljudima malo izgleda strašno i sve, al' meni je tako ok. To je moj dom'
Među mnoštvom tih emotivnih poruka izdvojili smo jednu, uistinu posebnu, koju prenosimo u cijelosti.
'Šaljem Vam ovo pismo te se nadam da ćete imati vremena odgovoriti mi. Za početak Vam želim reći kako ja i moja obitelj gledamo svaku Vašu emisiju, jako nam je drago što mislite na ljude koji nemaju te nam omogućujete da pomažemo jedni drugima. Hrvatska ima veliko srce i to upravo svaka Vaša emisija ističe, unatoč krizi i teškim vremenima pomažemo jedni drugima i to je ono što će nas uvijek činiti posebnima. Malena Nora je već to jednom i dokazala. Hrvatska ima veliko srce.
Želim istaknuti posljednju epizodu emitiranu večeras,05.02.2015. zbog koje sam Vam odlučila pisati jer me je jako rastužila.
Ukratko ću Vam reći nešto o sebi. Ime mi je L. (ime poznato redakciji), imam 24 godine, studiram u Rijeci, živim sa roditeljima, trenutno sam nezaposlena, ali pomažem ocu koji ima vlastiti obrt.
Krajem 2. mjeseca fakultet nam je organizirao vikend-izlet u Budimpeštu te nam je rok za uplatiti putovanje sutra - 05.02. Gledajući Vašu emisiju odlučila sam da ne želim otići na taj izlet.
Nakon što sam imala prilike vidjeti obitelj Basarac-gospodina Matiju te njegovog sina Milana u uvjetima u kojima žive te kako žive, čovjek se zaista zapita koliko je zapravo sretan i koliko mu je dobro u životu.
Razmišljamo o nebitnim stvarima, a ovaj otac pruža sve što može svome sinu, pitam se gdje li je ta majka i kako li je samo mogla tako nešto učiniti?? Ostaviti vlastito dijete. Ja ne mogu ostaviti psa na ulici, ne želim ni pomišljati kakvi su to ljudi!!! To zaista nisu ljudi….
Kako nemam vlastitih prihoda koje bih im mogla donirati, odlučila sam ne otići na izlet već pomoći ovoj maloj obitelji, osjećala sam se grozno gledajući u kakvim uvjetima žive. Želim barem malo pomoći dječaku da bude sretniji i da im život bude lakši. Ja nemam ni brata ni sestru, imam i smartphone i laptop, roditelji su mi omogućili sve, a i dalje to ne znam cijeniti.
Mogu reći da me je sram bilo ovo gledati, taj dječak je sretan i nasmijan, ništa ne traži i zadovoljan je. Ponekad stvarno ne znamo cijeniti stvari dok ih ne izgubimo. Moj put u Budimpeštu nikada me neće učiniti sretnom koliko će me osmijeh tog dječaka ispuniti te osjećaj da sam nekoga učinila sretnim i mogla nekome pomoći.
Molim Vas ukoliko možete da mi pošaljete adresu te broj računa na koji im mogu uplatiti novce.
Također, primijetila sam na Vašim stranicama da ćete uskoro objaviti broj računa gospodina Matije, ali pišem Vam jer bi me više zanimala adresa ukoliko je moguće, voljela bih otići posjetiti ih osobno.
Unaprijed Vam veliko hvala, ukoliko i nemate vremena odgovoriti mi razumijet ću.
Provjereno najbolji ste !!!!!!!!
Nastavite objavljivati ovakve priče i dalje, pomozimo onima koji nemaju.
Od srca hvala,
L.'
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook