Toni Kumerle, frontmen benda Izlet, jučer je nakon performansa "Tiha misa" umjetnice Arijane Lekić Fridrih imao potrebu izvesti, kako sam kaže, "spontani performans kao reakcija na performans". Umjetnica je odložila na pod 38 ruža za 38 žena ubijenih u Hrvatskoj u posljednje tri godine, isto koliko traje njezin performans koji se suprotstavlja muškarcima koji kleče svake prve subote u mjesecu i mole za "autoritet muževa u braku" i "čednost žena u odjevanju".
Iz skupine "klečavaca", kako ih se zove u javnosti, istupio je tada Kumerle i započeo sa svojim gaženjem ruža ostavljenih na Trgu bana Jelačića, a snimka toga obišla je Hrvatsku i izazvala ogorčenje. Sam čin nije dobro odjeknuo ni među "klečavcima", koji su se u objavi na društvenoj mreži ogradili od Kumerlea i ustvrdili: "Nije član našeg bratstva niti smo ga prema našem saznanju dosad viđali na našim javnim molitvama."
Od Tonija Kumerlea i njegovih postupaka u konačnici se ogradio i sam Toni Kumerle svojom objavom na društvenim mrežama, koju prenosimo u cijelosti.
"Dragi prijatelji i poznanici, želim se osobno osvrnuti na događaj koji je jučer snimljen i koji se brzo proširio društvenim mrežama.
Moj čin nije bio agresija niti napad na ikoga, nego spontani performans kao reakcija na drugi performans – 'Tiha misa'.
Htio sam skrenuti pažnju na to da se već dulje vrijeme, paralelno s molitvom za domovinu i druge nakane, u neposrednoj blizini održava umjetnički performans posvećen ženskim žrtvama nasilja. Smatrao sam važnim naglasiti kako u društvu često postoji ravnodušnost i pasivnost, bilo prema stvarnim žrtvama, bilo prema građanima općenito, te da je vrlo malo iskrene brige, a puno medijske polarizacije.
Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se snimka proširiti tom brzinom niti da će moj čin biti prikazan kao napad na žrtve ili kao da obezvrjeđujem njihove sudbine.
Takva interpretacija nikada nije bila moja namjera niti se s njom mogu poistovjetiti.
Ovim putem se ispričavam svima koji su moj čin tako doživjeli, osobito obiteljima žrtava, kojima je i bez ovakvih događaja dovoljno teško nositi se s gubitkom i svakodnevnim podsjećanjem na nasilje.
Također želim naglasiti da ruže nisu označavale stvarno mjesto zločina niti službeno spomen-obilježje, već su bile dio umjetničkog performansa. Moj čin, iako nenasilan, u takvom je kontekstu mogao izgledati neprimjereno i žao mi je zbog toga.
Ispričavam se i svim prijateljima, kolegama i ljudima koji me podržavaju, a koji su ovim događajem možda dovedeni u neugodan položaj. Nije mi bila namjera baciti sjenu na išta dobro što smo zajedno radili.
Još jednom želim jasno reći: Žrtva je žrtva. Svaka zaslužuje poštovanje. Ako je moj čin itko doživio drugačije – iskreno mi je žao", zaključio je Toni Kumerle na kraju svoje videoispovijedi.