Mama Mira odrekla se posla kako bi se posvetila svom 20-godišnjem sinu Eriku. Progresivna mišićna distrofija koja je Erika smjestila u kolica sa 6 godina, u potpunosti je preokrenula Mirin život. Danas, na cijelu situaciju posve drugačije gleda. 'Tako mora biti, iz toga se ne može izaći. Svi mu moramo pomoći da njemu bude najbolje, najljepše, on se nikad ne žali, on je tako dobar, miran', kaže za svojeg sina Mira Momić. Erik je u potpunosti ovisan o svojoj majci i bez nje ne može funkcionirati.
Dan joj počinje ranom zorom. Prvo nahrani stoku, sredi kućanstvo, zatim budi Erika i oblači ga. Na kraju dođe i ona na red, no ipak, Mama Mira je, kaže, majka kao i svaka druga. 'Ja imam dijete o kojem moram jako puno brinuti, kao druga mama koja ima malo dijete isto tako', dodaje. Eriku pomaže i osobni asistent, ali najveći je teret njegove bolesti na njezinim leđima, no osmijeh joj ne silazi s lica. 'Život je pred nama i kako dolazi, tako ga prihvaćamo, ništa nas ne može iznenaditi i svi zajedno idemo dalje', rekla nam je na kraju mama Mira. Samo djelić optimizma mame Mire dobro bi došao svima nama, a stvari samo treba sagledati iz pravog kuta.