U Hrvatskom narodnom kazalištu održana je proslava 25 godina uvođenja vjeronauka u školama. Veliki i važan jubilej. Gospodine Puljić, čestitke na ovom velikom jubileju.
- Hvala vam lijepo. Ne vjerujem svojim očima da je prošlo 25 godina. Ali se vrlo dobro sjećam onih prvih demokratskih promjena kada praktično nismo mogli udovoljiti onim traženjima, ne samo u školi nego u vojarnama i bolnicama, jer je svako htio imati svećenika duhovnika u svojoj blizini.
I danas, nakon 25 godina, još uvijek traju rasprave je li mjesto vjeronauku u školama ili bi ga trebalo vratiti u crkvu. Koje je mišljenje Biskupske konferencije?
- Biskupska konferencija je već rekla svoje i zapravo samim ugovorima sa Svetom Stolicom to je na neki način riješeno u smislu činjenice da vjeronauk nije želja biskupa nego prvenstveno želja roditelja. A kada roditelji nešto žele i traže za svoju djecu, onda je dužnost društva da osigura prostor i vrijeme, a dužnost je Crkve da pripremi katehete. U tom smislu ugovoru su sklopljeni i to je riješeno. Može se problematizirati je li bolje ili lošije, moramo učiniti sve da bude bolje, ali mislim da je to sad suvišna diskusija. Osim ako roditelji budu rekli da ne žele. Onda mi nećemo navaljivati.
Ustavni sud više od 25 godina raspravlja o Zakonu o pobačaju. Koje je vaše mišljenje, je trenutačno zakonsko rješenje dobro ili ga treba mijenjati? Treba li pobačaj zabraniti?
- Svakako je tužna činjenica da se događaju takve stvari i treba sve učiniti da sve žene koje dođu u takvu situaciju da dođu u napast nešto takvo promišljati, treba im pomoći da spase život jer život je svetinja. Naš Ustav govori o tome da je život zaštićen, da život treba štititi. U tom kontekstu i zakon pomalo odudara od toga. Zato treba sve učiniti da zakonska regulativa ne stavlja u pitanje život. U tom kontekstu jasno je da Crkva štiti život. Ne uplićemo se u zakonsku regulativu, ali želimo pomoći svima, a osobito ženama koje su u takvoj napasti i iskušenju, da se život spasi.
Jeste li za izričitu zakonsku zabranu?
- To je društvo koje odlučuje. Mi nismo za pobačaj, ali društvo ima svojih problema koje pokušava na neki način riješiti, možda i zakonski. Ali treba učiniti sve tako da do izvršenja pobačaja ne dođe.
Sljedeći tjedan sastajete se s predstavnicima Srpske pravoslavne crkve. O čemu će biti riječi i kako napreduje proces kanonizacije Alojzija Stepinca?
- Treba razlučiti da je proces kanonizacije defacto završen. Ali rad komisije je izričita želja pape Franje da se katolički i pravoslavni biskupi nekoliko puta susretnu da malo razgovaraju o situaciji u kojoj je živio Stepinac. Njegova svetost nije upitna, kongregacija je završila svoj posao. Ali evo, papa Franjo je ovim činom htio pospješiti malo ekumenizam, malo više razgovora između dviju crkava i da ne ne bi na koncu sama beatifikacija došla na, kako se kaže, igle ili oštar teren, nego da pravoslavci koji imaju nekih zamjerki u razgovoru s našom stranom vide da nije baš tako kako se koji puta u medijima prikazuje. Stepinac je u onom vremenu bio izložen svim mogućim ideološkim predrasudama, a mi smatramo i vjerujemo u to samim time što se čudo dogodilo na njegov zagovor, da njegova svetost uopće ne dolazi u pitanje.
Za nekoliko dana Hrvatska će dobiti novu Vladu. Što očekujete od nove vlasti i koja prva pitanja nova Vlada i Crkva imaju za riješiti?
- Baš je sad na akademiji naš predstavnik za vjeronauk msgr. Hranjić, lijepo rekao da Crkva ima ulogu pomoći društvu da ne bude napetosti i nekih ideoloških zastranjenja. U tom kontekstu Crkva nudi svoju pomoć. U tom smislu je i vjeronauk i neke druge akcije...
Ali postoji li nešto otvoreno što morate pod hitno riješiti?
- Ima dosta toga na diskusiji. Nema nešto ekstra zbog čega bismo se morali hitno sastajati, ali postoji komisija koja će sa državnom komisijom rješavati određene stvari koje su još uvijek neriješene. Ali najvažnije je da i društvo shvati da Crkva nije tu da se bori protiv društva nego da mu pomaže i da zajedničkim silama stvaramo bolje sutra. Jer sloboda je krvavo plaćena i bilo bi loše da naši ljudi budu nezadovoljni situacijom u kojoj živimo.