Ima posla, ima kamiona, ali nema ih tko voziti. Naći vozače prava je muka za slavonskog prijevoznika Branimira Bogdana. ''Danas, odnosno sutra već možemo zaposliti minimalno 50 vozača'', rekao je Bogdan.
A konkretno nude primanja od 7000 kuna za domaći, a za međunarodni transport u prosjeku 15-ak tisuća kuna. Istu borbu vode gotovo svi prijevoznici. No, manjak interesa vozače ipak ne čudi.
''Nažalost, vozači imaju 2100 kuna primanja mjesečno. To mu je sutra mirovina i sve živo'', objasnio je poziciju vozača Dragutin Ružak.
Prema podacima HZZ-a, na burzi su prijavljena 3963 profesionalna vozača, a više od tisuću su vozači teretnih vozila i kamiona. Kako onda nema tko raditi?
''Od tih vozača koje oni imaju kod sebe po statistici 90% ih je negdje zaposleno, da li rade na crno u Hrvatskoj ili su već u zapadnim europskim zemljama…'', kaže Dragutin Kranjčec, predsjednik Udruge cestovnih prijevoznika.
Pa prijevoznici smatraju da je neizbježan - uvoz radne snage. Vjerovali ili ne - to nije jedini sektor koji vapi za uvozom - tu su građevina, brodogradnja, ali i ugostiteljstvo te turizam.
''Mislim da nije više pitanje trebamo li otvoriti granice i uvesti radnu snagu - to ćemo morati učiniti. Pitanje je samo kako ćemo to učiniti najmudrije i najpametnije i s kojih tržišta ćemo uvesti tu radnu snagu'', rekao je Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca.
''Ljudi bježe radi slabih plaća. I sama radim 6 sati za 1800 kuna, bez prijevoza, bez gableca'', rekla je gospođa Marija, po zanimanju čistačica.
Prijedlog kvote za uvoz radne snage u 2017. je 1500 radnih dozvola. A potrebe tržišta tri su do četiri puta veće. Dovoljan znak da na tržištu rada nešto ne štima.